Djevica Marija u Lanvin-u!

Jahahu tri kralja - Vinko Filipić, Viktor Drago i za njima Suzi/Sarah (nikad ne znam koja je koja ....) Josipović s darovim u rukama, a vođeni zvijezdama «blinkušama»......ček, ček, mislim da nije dobro...vrijeđam kršćanske likove iz «Biblije», a drugim dajem još nezavrijeđene i u modernoj Europi fiktivne uloge aristokracije.

Aaaajmo ispočetka......

Božić je vrijeme ljubavi, darivanja, praštanja, darivanja, ponosa, prežderavanja, nade, svinjetine i francuske salate .....budimo iskreni - je li lažem? Zvuči pogrdno, ismijavajuće i podcjenjujuće, a iznosim samo činjenice koje, ako malo realnije pogledate, okružuju sve nas - no nisam siguran vidimo li ih svi? Želimo li ih priznati?

A što kažete na onu da je Djevica Marija bila odjevena po najnovijoj monturi, ravno iz Pariza - onakvo drapiranje ne bi ni Alber Elbaz za Lanvin uspio smotati? Ok, ok..... pretjerao sam jer diram u svete stvari 'rvatckog poštenog čovika i lako mi je provocirati na najosjetljivijoj temi.

Priznajem! No.....kad ste bili u crkvi, na ispovijedi, ako ne računamo ono obavezno što nas roditelji prisile da odemo za najveće blagdane?....Ja - ne pamtim! Od kad mi je don. Vinko Sanader u Solinu držao propovijed s najnovijim tračevima iz Storya i Glorije, dignuo sam ruke od tog «soljenja mozga», odmotnuo se kao sin razmetni pridruživši se sekularistima i.....otišao na kavu. Ipak su mi draže Tomićeve kolumne nego li pusto tračarsko blebetanje s oltara!

Ok, moj grijeh, moj preveliki grijeh....

Povrh svega, zanimljiva je ta religija - puna intriga, gluposti i mudrosti, zabrana i neshvatljivosti, a opet svi ju trebamo, svi zazivamo ime Blaženog u trenutku kad nam je teško, kada nam ne ide, kada mislimo da će se doista pojaviti neki Deux ex machina i riješiti naše probleme. (Ah, sad znam zašto nas smatra svojim stadom - doista smo glupi ko ovce!)I onda ćemo mi dugo i sretno živjeti u POSovu stanu otkupljenom uz povoljnu kamatnu stopu jerbo je naš stari bio tri tjedna na fronti te tako sretno živjeti do kraja života.

Bajke su zanimljive i lijepe, ali jedna jedina sitnica im nekako narušava taj image - nisu istinite! Nekako imam osjećaj da i mnoge stvari izrečene iz usta «Bogu milih ljudi» nisu istinite, realne, povezane sa svakodnevicom, ali čovjek oduvijek teži nečemu nedostižnom, nedohvatljivom pa vjeruje u sve i svašta.

Pitate se gdje je tu poveznica s modnim svijetom? Vrlo jednostavno - moda je jedna velika religija, religija koju si svatko ne može dopustiti i koja je namjenjena samo odabranima, ali hvala Bogu postoji jedna velika razlika - zbog mode ratovi nisu vođeni, radi religije jesu!

Religija nastala na ljudskoj taštini, egoizmu i potrebi da se pojedinac svojim stilom, svojim statusom, svojom osobnošću izdvoji iz jedne grupe ljudi i pridruži drugoj - boljoj, bogatijoj, modernijoj, u njegovoj glavi i superiornijoj te na taj način ubije istu tu želju za stvaranjem prepoznatljive osobnosti jer je, kvragu, prihvatio samo neka druga pravila igre koja su ga učinile dijelom neke druge mase. Kontradiktorno? Upravo tako. Moda je jedan veliki oksimoron - onog trenutka kad si predstavio novu kolekciju, novi stil stvorio si modu koja već od samog stvaranja počinje blijediti i «izlaziti iz trenda».

Biblija jest najčitanija i najprevođenija knjiga na svijetu, ali isto sam mnogo sigurniji da većina nas prije posjeduje koji primjerak modne biblije «Vogue» negoli doista Stari i Novi zavjet - na kraju krajeva živimo u vizualnom svijetu gdje nemamo vremena čitati razne priče o nekim kulama, Sodomi i Gomori - lakše je baciti pogled na kakav dobar editorijal takve tematike!?

Ne bi religija bila religija, pa tako ni modna, da nema svoje svete krave, anđele, apostole, mučenike, kurve i svetce. Možda je malo nezgodno sada svrstavati imena domaće modne scene pod određene grupe, ali reći da mučenici, kurve i svete krave željne rezanja tuđih, radom stečenih, krila imaju znatnu brojčanu  nadmoć nad svetcima, apostolima i anđelima mislim da ne bi trebalo izazvati burne reakcije i badanje iglama voodoo lutkice s mojim likom!

Ne govorim o direktnim, karakternim ili profesionalnim osobinama ljudi, niti o doslovnom značenju gore navedenih pojmova nego o pejorativnom i prenesenom značenju koje se odnosi na loš rad, dizajn, prenapuhavanje vlastite osobnosti i egocentričnost, gramzljivost i mnoge druge (ne)osobine.

Složit će se mnogo Vas da sam preiskren, realan, a na momente i brutalan prema sebi i svojoj okolini, ali jedino kritički osvrt na ljude, situacije nas tjera da to isto mjenjamo - po mogućnosti na bolje!

.....«I doista, reče prorok Ivan - zavladaše mir, ljubav i blagostanje tim krajem!»........

Ipak toliki optimisti, idealisti nismo - ne vjerujemo i ne očekujemo to, ali svaki mali pomak naprijed je razlog više da otvorite usta, rečete Amen i progutate onu bijelu niskokaloričnu hostiju.

O piscu!

Zgriješih bludno!

Ne mislim pritom na svoj prelazak s Cro-a-Portera na Fashion.hr, bogami ni na zadnju kolekciju, a još manje na neki sadržaj grijeha koji svoje korijenje pušta na seksualnom području...mislim na dugo, sušno razdoblje od kad nisam proizveo ni jednu dubokoumnu kolumnu, od kad Vi čeznete i ne spavate jer niste dobili svoju dozu - moju dozu modnog štiva, lektire. Ali svemu lijepome, pardon, ružnome dođe kraj!:)

Ne samo da je od pisanja zadnjeg bloga prošlo dosta vremena nego je i od pisanja gornjeg uvoda do nastavka teksta prošao popriličan broj radom natrpanih dana. Radne obaveze, trenutačna neinspirativnost i bolestan smisao za detalj, samokritičnost i perfekcionizam kojemu toliko težim - glavni su krivci mog «spistaljeskog» bolovanja. Ali ni plave kuverte trenutačno ne pomažu u produljenju bolovanja... inspekcije su stroge...Jadranka se bori svim snagam protiv korupcije i dalmatinskog zabušavanja, a Pavićka odavna zavapiše za mojih par rečenica!

Za Vas koji se ponadaste da ste me se riješili, da je zračna uzbuna prošla i da više nema opasnosti imam jedno (ne)ugodno iznenađenje - vratih se na posao, posjedoh se pred laptop i baš se veselim zimskom tipkanju....ok,ok... i pipkanju!

Dalmatinac jesam, al tipičan nisam! Blogerski bolovah, ali rekoše modno napredovah! Moja bi baka na to dodala - «svako zlo za neko dobro». Osim što su dobili sijede, moram priznati da starci često dobiju, steknu i mudrost (to je valjda utješna nagrada jer glavnu - bingo, loto, unatoč neprestanom igranju nikad ne dobiju)! Aoristom obavijeni dani, tjedni i mjeseci nisu uzalud bačeni - uloženo je vrijeme, trud, kreativnost, snaga, energija i pokoji dinar u stvaranje priče, projekta, nove kolekcije koja baš poput lego kocki polako slaže život, sreću, ispunjenost, karijeru i uspjeh jednog dizajnera. To su razdoblja u životu, u godini (dakle - minimalno dva puta na godinu) kada jednostavno niste normalni - radite po cijele dane, zaboravljate jesti, svađate se s idejama, a bogami ponekad i sa suradnicima, često se razbolite jer vam imunitet doživi kolaps kakvog ni hrvatska brodogradilišta još nisu vidjela, u krvnički neprijateljskom i robovlasničkom ste odnosu s bankovnim računima te njegovom rodbinom gospodinom Novčanikom i gospođicama Karticama, spavate u hodu - tek toliko da možete nastaviti dalje, farmaceuti trljaju ruke jer ste im pokupovali mjesečnu dostavu vitamina....i mogao bih tako nabrati u nedogled da Vam prikažem situciju iza zakulisja, situciju u kojoj nastaje nešto kreativno, a opet funkcionalno i komercijalno, situaciju u kojoj nastaje MODA.

A ako ste vraški dobre sreće, kao npr . JA, onda vas baš u tom periodu uhvati upala oka, grla i alergija i ne - nemate vremena za odmaranje, za ozdravljenje jer nitko vas ne pita koliko je teško raditi u takvom invalidskom stanju - bitan je kranji rezultat, revija. Iskreno - ni sam se nisam puno osvrćao na to - hvala bogu Zewa radi super maramice, a i kolega Sever zna preporučiti dobar lijek. (kad već doktorica ne zna!)

Stvarajući novu kolekciju, zajedno sa svojim nezamjenjivim suradnicima i pirajteljima, nastojao sam prikazati svoje viđenje modnog dizajna, moderne žene koja se ne libi biti svoja, biti drukčija pa makar i čudna u ovoj okolini - baš kao što i njen dizajner ponekad zna biti.

Ideje su bile najmanji problem - bile su u glavi zadnjih godinu dana, kuhale se i razvijale, a pri erupciji, izbijanju na površinu samo ih je trebalo dobro uobličiti, podvući majstorskim vještinama mojih krojačica ( a i mene samog), dizajnerice nakita i torbara te iz toga stvoriti nešto kreativno, novo i zanimljivo. Ja se nadam da smo to uspjeli!? Bili smo zadovoljni mi, a ni publika ni kritičari nas ne gađahu s rajčicama, konzerviranim rajčicama. Pomislih - valjda je to dobar znak, a onda u isti mah se javiše moje mazohistički - samokritičarske osobine i u pepelu i dimu nakon erupcije ugledah poruku - «Ivane, sljedeće sezone se od tebe očekuje više, pa još više, pa još više...»

I dobro je to - poticajno, istina ponekad i destrukitvno, ali to je ono što pokreće, razvija jer i sam od sebe očekujem mnogo više i bolje. Strah ne postoji - odavno ga ostavih iza sebe jer on i tako samo ubija inovativnost, kreativnost ...na kraju krajeva i samo stvaranje.

... nekoliko dana nakon revije na terasi jednog zagrebačkog birca (bolje bi ga bilo reći birtije - nikad tog «Gal»a nisam volio - to mi je kao za one koji se furaju da su dizajneri, a u biti su miljama od toga).................

• «Ma daj pusti, pa nisam ja čoviče neki genijalac koji bi mogao iz sezone u sezonu sam sebe nadmašiti, nema šanse. To je mogao McQueen i bogami nitko više!»

• «A dobro, kolega jesi ti svjestan da je on bio genije nad genijima. Najbolji. Legenda. Ali , kvragu ti to sve, pa pogledaj gdje je i kako završio!» dobaci Nikola.

• «Asti boga, imaš pravo. Ma radije ću ja koju kolekciju fušati pa ostat živ i toplokrvan!» pametno zaključi Ivan.

p.s.

Nisam htio blog na ovu temu pisati onako kako bi većina Vas očekivala - što me inspiriralo,gdje sam kupio materijale, koliko dugo sam radio itd itd..jednostavno mi je došlo da ovo napišem ovako, da Vam dočaram težinu i nadasve uzbudljivost, zanimljivost ovog posla jer poslije svega - MODA JE ČAROBNA.

p.s.2

Ovaj blog je posvećen mojoj Beati,Vesni, Terezi i Branki - ženama bez kojih ne bi uspio izrealizirati sve svoje zamisli. Puno vam hvala,voli vas Ivan.

p.s.3

puno, puno, puno...najpunije hvala mojim djevojkama, manekenkama, organizaciji Fashion.Hr-a, obitelji, prijateljima, suradnicima i svima koji su me podržali i to i dalje rade.

p.s.4

«Asti boga šta san dosadan s ovin piesovima!»

Kako sam preživjela tremu na Louis Vuittonu?

Budite mi pozdravljeni! Nadam se da je kod vas sve super kao i kod mene. Zadnjih nekoliko tjedana se svašta izgogađalo.

Kao što već znate odradila sam Paris Fashion Week. Pa da vas uputim kako je bilo u Parizu.

Čim sam stigla krenula sam sa koferom u ruci u napad na castinge. Bilo je jako zanimljivo trčat okolo po castinzima sa velikim teretom u rukama, ali isplatilo se.

Odradila sam reviju za Viviene Westwood - Gold label, gdje sam imala 2 izlaza, Ungaro revija koja je bila jako šareno cvjetna, te Louis Vuitton.

Pretpostavljam da vas zanima kako je prošao LV?

Dok sam radila lookove i testove za Marca Jacobsa nije bilo spavanja, doslovno se radilo cijelu noć. Što znači da sam se fakat naradila. Ali sam ponosna na sebe što sam to sve izdržala, ostala sam budna i ''svježa'' uz pomoć kofeina.

A sad kako je bilo na reviji:

Dan prije revije su me poslali u salon na bojanje, u backstagu su me malo podšišali, a poslije toga su me prepustili u ruke vrhunskim vizažistima. Malo prije probe su mi rekli da otvaram reviju što mi nije palo na pamet da ću raditi jer sam bila okružena sa supermodelima.

Kad sam to čula umalo sam pala u nesvjest. Ja...otvarati?... tko bi rekao...

Kad je došao red na reviju, kad smo se obukli i kad su završili sa svim detaljima, stali smo svi u red i čekali pocčetak. Mene je uhvatila velika nervoza, jer sam znala da će me gledati toliko važnih ljudi iz svijeta mode. I došao je rad na mene da im pokažem kako se to hoda u neudobnim štiklama. I u minuti je sve bilo gotovo! Nisam mogla vjerovati! Toliko pripreme, toliko neispavanih noći i već je gotovo. ZAKON!

Toliko sam bila ponosna na sebe što sam to odradila ko velika cura. Više sam bila uzbuđena nakon revije nego prije, jer sam znala da će se sa tom revijom otvoriti vrata za više poslova. Kad sam se vratila u London i ušla u agencija svi su mi došli čestitati, koliko sam mailova potpore i čestitki dobila da nisam mogla vjerovat koliko ljudi prati moju karijeru. Bila sam u šoku.

Par dana su me pustili da se odmorom što sam iskoristila da odem malo do Zagreba da posjetim sestre, pokupim odjeću i javim se svima na CAP-u. Čak sam i na CAP-u bila nervozna. Ali bilo je sve u svemu prekrasan vikend. Vidjeti sestre, ekipu... Vrhunski!!!

Sad je malo zatišje poslije Fashion Weekova, ali nađe se nekoliko castinga za odraditi. Barem sam uhvatila malo vremena da razgledam grad. Od ponedjeljka počinjemo ponovno aktivno raditi, pa ćemo vidjeti što me još čeka.

Držite mi se. Do čitanja! Pusa

Tko je novo lice Paul Smitha?

Veliki pozdrav svima!
Nadam se da ste dobro i da uživate u lijepim trenucima. ;)
Nisam dugo pisala jer sam bila jako zauzeta. Kao sto znate, u Londonu sam i radim punom parom. Odradila sam LFW ko velika cura. Pa da vam malo dočaram kako je bilo.

Kako sam promijenila boju kose, morala sam odraditi dosta snimanja da obnovim book. A nakon toga sam krenila na utrke za castinge. Svaki dan sam imala najmanje po 10 castinga što je jako naporno, posebno u gradu velikom kao London. Ali nije mi bilo teško s obzirom koliko volim ovaj posao. Ponekad bi dobila vozača, ali samo zato jer bi imala dosta castinga, a između njih bi morala odraditi i neki posao. 

         
Bilo je jako naporno trčati po cijelom Londonu, uhvatiti sve castinge, ali uspijela sam sve stići. Samo treba imat jaku volju i upregnut kao konj. Upoznala sam mnoštvo cura iz doslovno svih krajeva zemaljske kugle.Tako da mi nikad nije bilo dosadno. A kad soliraš po castinzima tu je uvijek moj super prijatelj iPhone koji mi pravi društvo i zabavlja me.
E sad najzanimljiviji dio.

Odradila sam jako dobre revije za jake dizajnere: Osman Yousafzada, Richard Nicolson, Vivienne Westwood i Paul Smith. U backstageu je kao uvijek bila dobra zabava i druženje pa sam i tu upoznala dosta dizajnera super vizažista i frizera te jako zanimljivih cura. Kad sam odradila hodanje po pistama, i fotkanje u backstageu bilo je vrijeme da odradim kampanju za Paul Smitha.

Odabrao me za zaštitno lice kolekcije proljeće/ljeto 2011. i bilo je fenomenalno. Jedva čekam da vidim fotke koje će još malo pričekati jer nam tek dolazi zima. Zanimljivo mi je bilo i snimanje za i-D magazine za koji sam odradila editorial za aktualni broj.

Uspijela sam dobiti tek par dana slobodno da sredim dojmove i već letila za Pariz. Sad je na redu Pariz Fashion Week! Još sam tu, a detalje ću vam otkriti kad sve završi.Zato se strpite do tada i uživajte mi. 

Do pisanja. :)
pussa

Kako sam postala brineta

Veliki pozdrav svima!

Nadam se da ste se odmorili i pripremili za nadolazeću sezonu...

Nakon odrađenog Milana ja sam otišla sam na zasluženi odmor u Makarsku, a potom i u Dubrovnik, gdje sam po prvi puta prošetala crvenim tepihom i upoznala neke predivne ljude. Baš mi je dobro došlo da malo stanem i pripremim se za London. Da, sad sam u Londonu!

Bliži se Fashion Week tako da sam sada u fazi priprema, ali i promjena. U Londonu surađujem s jednom od boljih agencija „Select". Upoznavanje je prošlo super, ali su me malo iznenadili kad su mi predložili da se obojam u smeđe. Tako da sam od petka brineta! E to mi je bio veliki šok, jer sam prirodna plavuša, a od kada su oni prirodno svijetli pramenovi nestali, u pomoć je pritekla boja iz bočice. Još sam u fazi privikavanja, ali promjene nisu nikome naškodile, osim što se više neću moći izvlačiti na boju kose kad ne skontam neku šalu:)

 Nova boja kose, novi grad, nova sezona, novi početak... A nadam se i novi poslovi! Krenulo je dobro, već sam obavila par castinga za neke poznate modne kuće. Koje? Otkrit ću vam kad odradim poslove.

Sad kad sam brineta morala sam odraditi test snimanja kako bi i te fotke dodala u book, a kako je za dva tjedna Fashion Week radim punom parom. Castinzi su od jutra do večeri. Srećom sam u središtu Londona pa mi je sve blizu.

A u London sam se zaljubila! Grad mi je sam po sebi fantastičan sa svojom arhitekturom koja spaja moderno i tradicionalno. Ljudi se čine pristupačni, svi se smješe i prihvaćaju te odakle god si došao. Divno je vidjeti toliko rasa i religija na jednom mjestu, bez predrasuda.

A tek moda! Ne priča se bezveze o londonskom street styleu. Ovdje doslovno možeš obući što god hoćeš bez da te netko čudno pogleda. Svaki dan vidiš toliko neobičnih kombinacija, što je odlična inspiracija i za moj look. Ne trebam posebno napominjati da je London raj za shopping. Može se naći stvarno svega i svačega.

Eto, toliko od mene za ovaj prvi post. Držite mi fige da Fashion Week dobro prođe, i naravno javim kako je bilo. Do čitanja! ;)

"BRIŠEM TE S FACEBOOKA?"

Prekidi su teška stvar. A još su teži u doba suvremene tehnologije. Ljutnja, tuga, muka i sve one divne emocije koje vas peru  u jednom danu, više nemaju svoj privatni outlet omeđen s 4 zida vašeg ili supatničkog (frendice & co.) stana. Danas su emotivna stanja tu, svima pod nosom, htjeli ili ne htjeli. 

Jedna izmjena statusa od "in a relationship" do "single" znači: 20 like-ova, upitnika, poruka i komentara na vašu „privatnu"dramu. Ukoliko vam se to dogodilo, vjerojatno ste prokleli dan kad ste uopće prikazali relationship status, i vjerojatno ste se psihički pripremali na uklanjanje tj. mijenjanje istoga na vašem profilu.

Hajka na emociju nažalost nije stvar znatiželjnih dušebrižnika koji žele saznati sve o vašem novom single „Da se opet tebi vratim"statusu, stvar je vas samih i rizika koji preuzimate s otkrivanjem privatnih infomacija na društvenim mrežama.

Frendica je prije nekog vremena okončala dugogodišnju vezu s dečkom i zamolila me da ga izbrišem s svoje friend liste, iz razloga jer ne želi da uopće imaju poveznicu niti u vidu zajedničkih frendova. Naravno da sam ga deletala bez pitanja, samo me prilikom ulaska u opciju „edit friends" zagolicalo pitanje: je li moguće ostvariti čist prekid veze u virtualnom svijetu?

BOLJE EX NA FACEU NEGO ...?

Imam nekoliko bivših na svojoj friend listi i nisam imala problema s tim, štoviše, sve su to dragi ljudi s kojima sam nekoć dijelila neko svoje vrijeme. Samo, onda kada smo mi prekinuli Facebooka nije bilo, nije bilo opcije gledanja profila ili nabijanja svog novog single života na nos putem fotografija, veselih  „La vita e bella", tragičnih „stavite citat od Sade po izboru...." ili anksiozno/histerično/nadr**** u stilu „Majke mi postajem lezba!" statusa.

Jedina opcija je bila tzv. "clean slate", maknemo se jedan od drugog, ne vidimo se više, pa svak nek liže svoje rane dok ne zacijele, a onda (o tom po tom) ćemo se srest u gradu na kavi ko neki civilizarni predstavnici ljudske rase.

Ukoliko ste u današnje vrijeme prekinuli vezu postavi se pitanje: Izbrisati ga ili ne?

E da, to je nama naša tehnologija dala. Raspitala sam se i saznala kako najveća ženska dvojba bazično jeste:

„Ako ga izbrišem ispast ću ljuta, nezrela, povrijeđena i plus neće moći vidjeti sve te moje nove akvizicije koje ću silom nastojati steći u što skorije vrijeme kako bi on vidio da mi je ustvari super".

„Ako ga ne izbrišem riskiram stalking momente pregledavanjem profila (laički rečeno: kao zub koji vas boli al ga svejedno gurate jezikom), i još veću patnju ako profil krca fotkama iz ludih noćnih provoda u kojima nisam ja, neg neka *$#*%".

Tako kažu cure, dečke pitala nisam.

Očito je, da kao što su nakon prekida neka mjesta ratna zona, tako i Facebook postaje vaša osobna „no ex allowed" zona. Ukoliko mislite da nije, 'ajmo ovako. Koliko vas koji imate recentnog bivšeg za frenda pregleda njegov profil povremeno? Škicnete samo malo da vidite kaj mu se događa u životu, ima li nešto novo? Iskreno molim..

MSN, CHATOVI &CO.

Jeste li znali da je danas moguće prekinuti vezu koja nije ni počela? Vezu koja se održava preko chata? Ok, pod rizikom da ispadnem totalni neznalica koji očito ne luta bespućima fatalnih veza koje se odvijaju u cyber svijetu, priča je sljedeća: Pričam neki dan s frendicom i kaže mi:

ONA: „Išao mi je na nerve pa smo prekinuli"..

JA: „A kad ste ono bili zajedno?"

ONA: Pa chatamo već nekoliko mjeseci

JA: Aha, a kakav je bio prekid?

ONA: Najlakši u životu, stavila sam ga na ignore!

Upitnik iznad glave mi je ostao do današnjeg dana , al ajde opet, meni je bilo nepojmljivo da kuća Bill Gatesa priča tj. kuži kaj joj se naredi, tako da...

Da se vratimo na početak naše Facebook priče. Sigurno se pitate, izbrisati ili ne?

Pa, razum kaže da ukoliko patite, nije dobro po vas imati bivšeg na Faceu jer em niste dovoljno jaki gledati to sve, em postoji to opterećenje da vam još uvijek „smrdi" po prostoru. Nezrelo, zrelo, kog briga? Dok god si vi stvarate dobru podlogu da budete ok, šta vas briga ispadate li nezreli ili još gore šta on misli?

Nemojmo biti politički korektni i Cosmo happy i tvrditi da je sve super pogotovo ako ste vi napucani. Nije. Bit će u dogledno vrijeme, ne brinite, a do tad option: edit friends, ukucajte ime i delete.

Kiss vam šaljem, ugodno ljeto, pazite na sebe i budite mi dobri...

Kruh naš svagdašnji.

Malo nas je, al nas ima ili još bolje rečeno - ...ote kol'ko nas ima!!!

Ne, nisam ponesen navijačkim ludilom povodom nogometnog prvenstva (iako ga odgledah), jer bez obzira što nas TOLIKO ima i što smo TOLIKO dobri nismo uspjeli svoje nogometno, navijačko - banditske sposobnosti pokazati na velikoj pozornici, a nije mi ni sunce na ljetovanju toliko udarilo u glavu da sam počeo koristiti vulgarizme i riječnik više prikladan ulici i krčmi nego sam se jednostavno prisjetio situacije u toliko eksponiranom području ljudskog djelovanja zvanom - moda.

Kad bih još umjesto riječi moda mogao upotrijebiti frazu modni biznis ili showbiznis bio bi to dobar znak, ali ne - kod nas vam je to uglavnom show s tragovima biznisa ili još češće šov bez biznis.

A zašto?

Uzmemo li u obzir da je hrvatska modna scena relativno mlada i da dizajneri kreću od totalne nule kao mali obrtnici koji postepeno moraju stvarati kapital i ulagati u posao, stjecati povjerenje kupaca, istaknuti se u tom mnoštvu dizajnera koji niču kao gljive poslije kiše ( možda bi bilo lijepo i prikladno na dodijeli diploma na TTFu da umjesto Gaudeamus igitur zapjevamo - h..ote koli'ko nas ima, h.....!?), pozicionirati svoje mjesto na modnoj sceni, razviti i razgranati mrežu proizvodnje i prodaje...dolazimo do zaključka da to i nije tako lagan posao koji se u narodu percipira kao - aha, to je onaj što se pokloni na kraju revije!

Zar doista sav rad na kolekcijama koji zna potrajati i nekoliko mjeseci mora stati na tom - izlasku i naklonu dizajnera?

Ne. Ne, ali stane vrlo često. Ne - u normalnom razvijenom i uređenom modnom svijetu i biznisu to je samo okidač za dobru zaradu i novi poduzetnički napredak, poduhvat. Ne, ali stane vrlo često jer hrvatski dizajner na brdovitom Balkanu krškog mentaliteta obraslog makijom često jednostavno nema mogućnost, financijsku ili neku drugu, da pokrene i razvije pravi posao, da zaposli nove djelatnike, da pridonese hrvatskom gospodarstvu.

I nije samo problem u dizajneru i njegovim (ne)mogućnostima i (ne)sposobnosti nego i u onima koji trebaju stati i poduprijeti taj razvoj domaćeg dizajna i tekstilne industrije, ali poznajući strujanja u lijepoj našoj i posao koji treba napraviti (od poboljšanja školovanja, do stvaranja cijelog niza potpora i poticaja za mlade dizajnere, poduzetnike kao što postoje u inozemstvu; npr. British Fashion Councile) odmah možemo odustati od takve utopističke ideje i usmjeriti se ka vlastitom, samostalnom razvoju.

Sljedeći, neizbježan i toliko potreban korak u stvaranju profitabilnog posla jest otvaranje vlastitog dućana, showrooma, ateliera ili što već. Nije bitno koliki je i gdje je, glavno da se upriliči jedno veliko otvaranje sa srednje skupim koktelima serviranim u čašama zapremnine o.5 dcl koju onda ispijate tokom cijelog otvaranje jer vas je sram tražiti repete da ne bi pomislil da imate problema s alkoholom i, naravno, rashlađenim jagodama. Skupi se modna svita ,novinari, pojave se članci i objave, prilozi u lifestyle emisijama, ali nažalost sljedećih dana ne pojave se kupci. Mislite da previše karikiram? OK, onda vam dajem savjet da prošetate centrom grada i tamo gdje vidite hrpu ljudi kako čeka u redu vjerovatno se radi o dućanu nekog od hrvatskih dizajnera!!!!!!!

Moram konstatirati da je stanje, unatoč pozitivnim izjavama nekih od dizajnera o potražnji i prodaji, LOŠE.

Situacija u hrvatskoj modi nikad nije bila bajna i dizajneri se dobro namuče da bi zaradili svoj kruh, a zahvaljujući trenutnoj situaciji recesije i nemiaštine moda kao luksuz prva dolazi na udar, odstrel iz kućnih budžeta.

I što onda - da li se isplati plaćati skupe najamnine poslovnog prostora? Da li je pametno ulagati u razvoj posla za vrijeme ove krize? Treba li sačekati bolja vremena, pozitivniju klimu? Treba li primijeniti posao?.........Tko zna, možda traže nekoga u državnoj upravi!

Ne, nije situacija tako crna jer ako niste informirani otvorio se je novi prodajni centar - Shopping megacity centar FEJS. Ako niste, u što čisto sumnjam, primjetili veliku ponudu nakita od fimo mase, raznih majica s prepre...kreativnim printevima, našivenim dugmima, resicama, mašnicama, «zanimljivo» skrojenih i doslovno spojenih tkanina, haljina u ovom novootvorenom prodajnom cyber prostoru obraćam vam pažnju na to.

Vrijedno je vidjeti jer ćete nakon toga cijeniti ne samo pravi i kvalitetan hrvatski dizajn i proizvod nego čak i - Terra Novu! Ali kao što su jedni od doajena te ideje rekli - almost gone!just one left!special price! - nikad se ne zna kad će netko od vas doista svoj idealan odjevni komad odjeće pronaći upravo u njihovoj ponudi, upravo u toj zadnjoj preostaloj majici iz limited edition kolekcije.

Dobro i tko sam ja da sudim ...pa ljudi samo nastoje zaraditi kruh svoj svagdašnji i to na legalan način što je, moramo priznati, za nas sasvim vidljiv napredak. Što napredak -

Evolucija, revolucija jer prije par godina smo se još vodili onom - tko jamio dobro jamio!

Aloha, kako ste mi?

Veliki pozdrav iz Milana, da još uvijek sam tu.

Trenutno se održava mnogo castinga za look bookove, kataloge, prezentacije za ljeto/jesen, a u muškom području fashion week je upravo završio. Any way, ovih dana sam se naradila.

Imala sam posao za kosu, look book za talijanskog dizajnera. Otkada sam se zadnji put javila odradila sam posao za DM fashion studio ili u prijevodu brdo revija u istoj večeri.  Nosila sam LANCETTI, IMPERIO COUTURE, CAMOUFLAGE, RELIGION... Ovako radnu večer dodatno nam je začinila kiša koja je padala cijelo vrijeme.

Ovih tjedana vladaju castinzi, go&see i call backovi. Grad je prepun modela iz svih krajeva svijeta od Brazila do Rusije, ima nas brdooooo!!!

Sve je teže dobit posao, doći na red za casting... Doslovno borba za opstanak!

Redovi za castinge su kilometarski.  Svaka čast onome tko uspije po ovoj vrućini izgledati svježe... Najgore je od svega kad nakon tri sata umiranja od vrućine dođeš na red i klijent ti na kraju kaže; hvala ne uzimamo cure sa kratkom kosom ili tako nešto. Iako se zna dogoditi da dođem na red zadnja i da klijent počne vrištati "kako si super", da su samo mene čekali, a ja ostanem u šoku jer nemam pojma o čemu pričaju, jer naravno ne znaju baš svi ovdje engleski.

Sve je to dio posla, teško je, ali i zabavno. Sve bi bilo lakše da imaš prijatelje. Najbolje je držati se sam za sebe, jer sebi si nekad najbolji prijatelj. Misliš da nekom možeš vjerovati, a ono na jedanput, BUM!!! A cimerice neću niti spominjati, to je tek priča za sebe, a možda i tema za jedan drugi blog.

Al zato ima i super cura koje su ti voljene i željne pomoći. Zanimljivo je promatrati sve te cure. Što se tiče hrane, ima nas koji jedemo normalno - poput mene, a ima zato i onih koji jedu ko cvrčci. Jedu samo salate i to nešto malo, pa se počnu žalit da su se udebljale. .Samo ću reći hvala majko prirodo...

Pa kako se neće udebljat kad jedu ko ptičice, a piju ko smuk. Come on people, shvatite da alkohol deblja!

Zato su fino agencije počele slati cure doma koje su stalno vani i koje stalno piju. Nije ni čudo što nas ljudi nekad svih smatraju takvima, jer ima curica kojima je svejedno šta rade i onda ubijaju manekenski posao, a mi koji se ponašamo normalno i radimo, ispadamo glupi i čudni radi takvih osoba...

Neću duljiti to je opet sasvim druga tema, samo ću napisati HVALA BOGU IDEM NA ODMOR!!!! A i dobra stvar je što 30.08. idem za London što ce biti brilijantno za mene. Promjena tržišta, okoline, ljudi. Bit će super uz pomoć Boga. A sad gibanje na zaslužene praznike. Vidimo se, čujemo se... Dobro se odmorite i pusa svima!

Music makes the people ...

Dragi moji čitatelji, obračam se Vama šarenom puku još jednom da Vas natjeram da malo promislite u kojoj državi živite i da se zapitate kakvo smo mi mediokritetsko društvo u našoj Kroejši postali kada danas svatko kod nas može biti zvijezda. No opet nemojmo se zavaraviti dragi moji jer kada kažem zvijezde mislim na naše wannabe zvjezdice koje se ugase prije nego što uopće stignu zasjati u svom punom sjaju. E sada se postavlja pitanje zašto oni tako lako zasjaje plamićkom nade, a zatim vrlo brzo se taj plamićak ugasi i te tzv. zvjezdice jednostavno padnu u tamu zaborava? Jedan razlog je svakako siguran: KVALITETA ili bolje rečeno NEKVALITETA! No krenimo redom, sigurno ste mnogo puta čuli, a pogotovo iz medija koji svakodnevno bruje o tome, kako se danas lako baviti glazbom, snimiti pjesmu, album i da ne nabrajam dalje što sve ne.

Možda, ako gledamo instant zvijezde/ice ili reality showove, ali ipak ne bi se s tom pretpostavkom složio, ako zarežemo ispod površine te malo dublje i kritičnije se osvrnemo na ovaj sada več gorući problem u Hrvata.

Najbolje ću vam to objasniti ako se poslužim kao primjerom samim sobom te pokažem sa čime se jedan glazbenik susreće, ako ima ili nema podršku, što je zapravo u suštini stvari zapravo nevažno, jer na kraju krajeva svi mi moramo proći neki svoj put te na što sve glazbenik mora misliti, umjesto da sjedi doma, piše pjesme i bude kreativan te tu svoju ljubav prenese na Vas , čitatelje, slušatelje i gledatelje, da uživate u toj glazbi koju stvara.

Glazbom sam se počeo baviti u svojoj 7 godini kad sam upisao muzičku školu i moj prvi doticaj sa glazbom bila je flauta, pa godinu dana poslije klarinet. Svakodnevno vježbanje, u početku sat vremena pa kasnije do 3-4 sata dnevno, slušanje, odlazak na koncerte, umjetničko usavršavanje, teorija glazbe, povijest glazbe, sve su to stvari koje sam ja morao proći da završim glazbenu akademiju i danas postanem profesionalni glazbenik. Upravo sam Vam dragi moji sve ovo naveo da na kraju podvućemo crtu i shvatimo srž problema današnje glazbene scene. Naime većina naših instant zvijezda/ica ovaj put nikada nije prošla, večina ih je samostalno počela svirati gitaru, osnovala bend, prijavila se na wannabe a star reality show koji ih je na godinu dana ( i to top 5 kandidata) lansirao u (kvazi)zvijezde i tu onda nastanu problemi.

No vratimo opet lopticu malo na mene jer mislim da je na vlastitom primjeru uvijek najbolje pokušati izvesti neki zaključak.

Ok, završio sam glazbenu akademiju, završio studije i što onda? Da li mi je netko pokazao što dalje? Da li me je netko usmjerio u pravom smjeru? Odlučno vam kažem da NIJE! Na faxu te uče kreativnosti, povijesti, ali i ne stvarnom , okrutnom, zavidnom svijetu, a pogotovo ne našoj KROEJŠI u kojoj su se u svim sferama od politike, gospodarstva, televizije, radija i opčenito showbiza stvari opako pobrkale te danas veza, nepotizam, spolni organi, nekvaliteta, dolaze ispred znanja, vizije i kvalitete. NAŽALOST!

Razlika između klasičnog obrazovanja ili showbiza skoro pa je ista; učimo, stvaramo i prenosimo dalje.

Osvrnimo se prvo na tzv showbiz;

Prije godinu i pol odlučio sam snimiti album i započeti karijeru pjevača. Mislio sam tada, ok it's easy, kao što večina ljudi misli.. snimiš pjesmu, snimiš spot i to je to! (sa jednom iznimkom, a to je „pokazivanje" spolnih organa bilo kakve vrste u medijima)

Varate se i Vi i ja :D (Možda upravo zato jer sam odlučio ne dati i ne pokazati bilo koji dio svojeg golog tijela J )

Ko će pjesmu snimiti, kojeg producenta uzeti i platiti , a da nije previše skup i ne nabija cijene zbog svoje popularnosti, u kojem studiju snimiti, sve su to pitanja na koje jedan glazbenik mora misliti u početku svoje karijere. Da li se poklapa senzibilitet glazbenika i producenta, da li se razumijete, što želite  dobiti od pjesme, koju atmoferu i osjećaj stvoriti itd..

Nakon što sam pronašao producenta, a vjerujte mi nije bilo lako, sada imam pjesmu koju moram naučiti, obraditi, doživjeti, poistovjetiti se sa njom te ju snimiti. Da li ju napisao sam ili netko drugi je potpuno nevažno, u studiju sam i meni je to osobno najdraži dio jer stvaram te bih mogao provesti cijele dane pjevajući i snimajući. Istina je da, da mogu biti falš i to se lako ispravi u auto tunningu, međutim kad tad ću morati to otpjevati live, pa prije toga predstoji i vježbanje fraza, dinamike, intonacije, slijedi kreativan dio producenta, koji me je morao pri tom shvatiti što točno želim od pjesme, kako da pjesma zvuči,u kojem smjeru idem, žanr pjesme i tako dalje i tako dalje.. Zatim slijedi mastering pjesme, u jednostavnom prijevodu to znači da jednako zvuči na svim uređajima, da ima širinu i da bude radio fonična.

Nakon što konačno imam gotovu pjesmu ( ALELUJA J ), krećem na snimanje video spota.

Eh da, video spot. Mislili ste da je to jednostavno? Još jednom ste se prevarili, kao i ja J !

Ideja spota, stilist, vizažist, frizer, snimatelj, režiser, fotograf, mjesto snimanja spota...to su sve stvari na koje moram misliti i te iste organizirati. Oh ne?! Oh da! J

Ok recimo da je snimanje jednostavno, par scena, i uspio sam to sve organizirati, da ne pričam o tome da je to sve do sada bilo skupo i košta ko jedan polovni auto, krećem na montažu spota,a najbitnija stvar je da to sve dobro izgleda, da spot ima ritam, da je napravljena kolor korekcija...

Ok, sada imam pjesmu, imam video spot, dao sam sve od sebe i izvrsna ekipa je radila na svemu tome ( ALELUJA :). Što dalje? Još nešto? Oh ne?! Oh da! :)

Zatim dragi moji slijedi distribucija... radio postaje, televizija, internet..

Ako pričamo o radio postajama, 99 posto radio postaja pušta glazbu od strane urednika koji su za to dobili naredbu od direktora te radio postaje i vrte se non stop jedni te isti izvođači.

Televizija u Hrvatskoj? HA HA HA HA i još jednom HA! Tko pušta spotove na telki? Lokalne televizije kojih ima cca 20 tak, pošaljete spot, međutim ako ne znate urednika emisije, zaboravite da će Vam spot ikad biti pušten ili eventualno samo jednom. Dakle, jedino što preostaje je internet te društvene mreže. Internet ipak i dalje nije toliko zastupljen u Hrvatskoj, malo smo tržište, koliko ima urbanih sredina, a koliko ruralnih?

Dakle, cca desetak gradova.

Ok izbacio sam video spot, želim premijeru spota? Nema problema, platim neki birc, pozovem medije i to je to...hm...it's not that easy J , ali sam i dalje ustrajan jer volim to što radim. ( and that's what matters! )

Kao što me pogodila recesija te sam u međuvremenu bankrotirao, tako me i recesija pogodila u mom sexualnom životu te sam zapustio potpuno svoj privatni život, al to je priča za neki drugi put.. ili možda želite o tome sada? He he.. Ostaviti cemo za drugu temu J ili? J

PR, kako ga naći i da li itko vjeruje u to što radim? Ne, nitko osim mene i to je jedino što imam. Međutim najbitnije je vjerovati u sebe bez obzira što drugi mislili o tome. Zar ne? Nekako se ipak nadam da je vjera u sebe i ono što radiš najbitnija te da će se moj trud kad tad isplatiti. Znate i sami kako kažu da nada umire zadnja? A čuo sam i da je nada kurva? Eh sada! :)

Danas novinar dobije barem 100 mailova dnevno, a ja naravno na početku nisam imao PRa koji bi se brinuo o tome te nisam poznavao puno showbiz novinara, pa Vam je jasno koliko uspjeha imate od slanja takvih mailova (ČITAJ: NEMATE uspjeha! )!

Al o tome ću pisati drugi put dragi moji. Ovo je samo uvod i početak razglabanja o kako sam već rekao gorućem problemu u nas Hrvata. Na koji način, kako te koliko živaca, love i truda treba da bi se snimila samo jedna pjesma, a kamoli album, a da ne pišem o izdavačima, gažama, bendu, live nastupima, eventima, promocijama, fanovima, ljudima koji će slušati tu istu glazbu i tako dalje i tako dalje...ali ono što je najbitnije je da na kraju dana znam da živim svoj san i koliko god bilo teško i naporno znam da je to proces za koji treba imati puno živaca, volje, truda i nije dovoljna samo ljubav prema glazbi il talent koji je u ovom slučaju samo 1 posto već je najbitniji rad, rad i samo rad. A za sve ostalo tu je kreditna kartica. Ma ja vjerujem dragi moji da vi kužite što je pisac htio reći zar ne? :) Vjerujem ja u Vas! Nadam se da i vi vjerujte u mene! Ali jedno znam, kad sam na stageu i kad se upale sva svjetla na pozornici samo mogu citirat Britney:

„I feel the adrenaline moving through my veins
Spotlight on me and I'm ready to break
I'm like a performer, the dancefloor is my stage
Better be ready, hope that you feel the same"

Fešn week Zagreb

Povišena temperatura, crvenilo, žar, peckanje i neizmjerna količina sline u ustima, suzne oči, proširene vene, a za arterije da i ne pričam, srce lupa kao ludo, dlanovi se znoje ... - ne, nemam infarkt, bogami nije ni trema pred izlazak na scenu, a ne radi se ni o seksu. Ima li ova bolest lijeka? Što ako se širi zrakom?

E, pa ne živimo, ljudi dragi, u nekom SF filmu, nego u zemlji mediterana kakav je nekad bio. Znam što mi je, a znam i lijek za to - zatvori laptop Ivane i okani se čitanja, gledanja TOGA.

Oduvijek sam se divio kulturnim, informiranim, obrazovanim, pametnim i liberalnim ljudim i čitav život nastojao pokupiti od njih ono najbolje, poboljšati sebe, nešto naučiti, ali paralelno s tim rasla je i moja apatija i averzija spram onih koji svoje osobine i ne nalaze u gore navedenima.

Ne, nisam isključiv i prihvaćam raznolikost, ali nekako još nisam na tom stupnju razvoja da mogu ignorirati ljudsku glupost, prepotentnost i nerealnost. Pitanje je - je li se uopće čovjek može toliko razviti da ga ljudska glupost ne iznenadi i izbaci iz takta? Nekako sumnjam u to i sve se više uvjeravam da smo ipak nastali od ... majmuna!

Ostavimo filozofiranje i njegovo pejorativno značenje iza sebe, ostavimo iza sebe i subjektivna mišljenja jer ne kaže se za ludu - mišljenje ti je kao analni otvor ...svatko ga ima (ipak moram paziti da ne kažem neku drugu riječ) i pokušajmo realno sagledati hrvatske modne evente.

Jedan je upravo završio i bez obzira što se zove xxx fashion week zagreb traje ni manje ni više nego tri dana, pa si ja mislim da bi to bilo jako lijepo da je tako - dva dana se odmaramo jer ipak sve dam, ali vikend ne dam i jedan dan radimo. Tko sretniji od nas Hrvata? Nažalost, doista nažalost jer dobra konkurencija uvijek potiče podsvjesno kreativno natjecanje i samim time podiže standard cijele modne scene, čini se da se tim ustrojem radnog tjedna vodila i velika većina dizajnera koja je predstavila svoje kolekcije prije nekoliko dana.

Cijenim uložen rad, trud, novac i tragove kreativnosti, ali jednostavno i sasvim logično jači, bolji,veći preživljavaju, a ostali odlaze u povijest ili bolje reći prošlost. Kad kažem da većina dizajnera ne poznaje osnove krojenja i šivanja, a na tomu se temelji cijeli rad, da mu činjenica što je on školovani dizajner ili student TTF pred publikom i novinarima, kritičarima, kupcima nije ni plus ni minus,  da ne shvaća da svaka ideja jednostavno nije dobra ideja, da ne prezentira svoj rad na kvalitetan način ili da jednostavno nije materijal za dizajnera i da je možda u nekom drugom poslu bolji/bolja onda to ne znači da napadam i umanjujem vrijednost rada svojih kolega, dapače mislim da se radi o konstruktivnoj kritici koju onda treba uzeti u obzir i možda neke stvari u svom radu promijeniti........

Ili jednostavno ignorirati dojmove publike, kritičara i novinara (pa tako i mene) i slijepo vjerovati da je to što radite dobro, da ste na pravom putu!

Javna je modna tajna da ako kao dizajner ne možete predstaviti svoju kolekciju na fashion.hr ili na cro-a-porter koji imaju daleko bolje produkcijske uvjete onda idete na fahion week  -možda će me sad zbog ovoga većina Vas smatrati užasno bahatim, ali jednostavno je tako (u mom pisanju, a što je važnije i u svakodnevici nema mjesto za ukrašavanje i okolišanje).

S obzirom da nema selekcije i da je dovoljno samo činjanica da imate novac i da ste voljni platiti 440kn po predstavljenom modelu, na pisti ovog tjedna mode možemo vidjeti doista upitne kreacije i upitne dizajnere.

Manekenke - o starletama koje nose revije na ovom tjednu i koje se onda pojavljuju kao središnja tema novinskih izvještaja te na taj način odnose i ono malo medijskog prostora što dizajner zasluži vlastitim radom neću ovoga puta previše trošiti riječi.

Doista, koje respektabilno domaće dizajnersko ime nalazimo u programu fashion weeka zagreb? ...

Nekoliko je zanimljivih dizajnera koji godinama predstavljaju svoje kolekcije na ovom «međunarodnom» eventu kao što su Ana Kujunđić i Ines Zrnc Gregorina, ali nažalost nikad nisu uspjeli ostvariti veći proboj i svrstati se u vrh hrvatskog modnog dizajna. Dizajner koji je donosio fashion weeku veliki plus jest eklekticist Zoran Aragović koji najesen prelazi na drugi modni događaj, ali nadajmo se da je uspješno prvo predstavljanje Krune Jendrijeva neki znak, dah pozitivnih promjena.

No činjenica da  predstavljaju mnogo (čak i previše) mladih dizajnera, dizajnere koji se nisu potvrdili u svom radu i čiji je talent i više no upitan te strane, gostujuće dizajnere koje dobro plate (provjerena informacija) ne bi li događaj dignuli na neki viši nivo organizatore ne sprečava da u nerealnom tonu najavljuju svoj događaj kao nešto što nema konkurenciju, kao nešto što svojom kvalitetom nadilazi sve ostale događaje.

Istina je da treba vjerovati u vlastite projekte i vlastite ciljeve, ali zatvarati oči i zabadati glavu u pijesak poput noja pred očiglednim problemima i činjenicama je nešto što poslovni, obrazovani ljudi ne bi trebali činiti i na taj način sabotirati vlastiti rad i napredak. Trebam li komentirati usporedbe FWZ s londonskim FW koje su proizašle iz usta organizatorice!!!??? Naravno da ne jer toliko neozbiljnosti nemaju čak ni naši saborski zasupnici. No tko sam ja da dajem instrukcije jednoj magistrici - ipak sam ja isključivo tamo-neki  mladi dizajner!!!

Iako od većine kolega s fakulteta, ali i onih koji se aktivno bave modnim dizajnom čujem negativna mišljenja o cijelom ovome eventu pa čak i podsmijehe (nažalost u većini slučajeva s razlogom) nastojao sam argumentirati svoje viđenje cijele situacije i dati neku konstruktivnu kritiku, a ne omalovažiti i/ili obezvrijediti rad nekih kolega. Ali da doista mislim da neki čine modni genocid, da su jednostavno loši dizajneri - MISLIM!

U modnom smislu značajniji i veći događaji na kojima svoje radove predstavljaju priznati hrvatski dizajneri poput Zigmana, Elfsa, Severa, Klarića, Borisa Pavilan, Marine dizajn, I-gle.... će se pojaviti kao tema u nekom od sljedećih blogova.