Jahahu tri kralja - Vinko Filipić, Viktor Drago i za njima Suzi/Sarah (nikad ne znam koja je koja ....) Josipović s darovim u rukama, a vođeni zvijezdama «blinkušama»......ček, ček, mislim da nije dobro...vrijeđam kršćanske likove iz «Biblije», a drugim dajem još nezavrijeđene i u modernoj Europi fiktivne uloge aristokracije.

Aaaajmo ispočetka......

Božić je vrijeme ljubavi, darivanja, praštanja, darivanja, ponosa, prežderavanja, nade, svinjetine i francuske salate .....budimo iskreni - je li lažem? Zvuči pogrdno, ismijavajuće i podcjenjujuće, a iznosim samo činjenice koje, ako malo realnije pogledate, okružuju sve nas - no nisam siguran vidimo li ih svi? Želimo li ih priznati?

A što kažete na onu da je Djevica Marija bila odjevena po najnovijoj monturi, ravno iz Pariza - onakvo drapiranje ne bi ni Alber Elbaz za Lanvin uspio smotati? Ok, ok..... pretjerao sam jer diram u svete stvari 'rvatckog poštenog čovika i lako mi je provocirati na najosjetljivijoj temi.

Priznajem! No.....kad ste bili u crkvi, na ispovijedi, ako ne računamo ono obavezno što nas roditelji prisile da odemo za najveće blagdane?....Ja - ne pamtim! Od kad mi je don. Vinko Sanader u Solinu držao propovijed s najnovijim tračevima iz Storya i Glorije, dignuo sam ruke od tog «soljenja mozga», odmotnuo se kao sin razmetni pridruživši se sekularistima i.....otišao na kavu. Ipak su mi draže Tomićeve kolumne nego li pusto tračarsko blebetanje s oltara!

Ok, moj grijeh, moj preveliki grijeh....

Povrh svega, zanimljiva je ta religija - puna intriga, gluposti i mudrosti, zabrana i neshvatljivosti, a opet svi ju trebamo, svi zazivamo ime Blaženog u trenutku kad nam je teško, kada nam ne ide, kada mislimo da će se doista pojaviti neki Deux ex machina i riješiti naše probleme. (Ah, sad znam zašto nas smatra svojim stadom - doista smo glupi ko ovce!)I onda ćemo mi dugo i sretno živjeti u POSovu stanu otkupljenom uz povoljnu kamatnu stopu jerbo je naš stari bio tri tjedna na fronti te tako sretno živjeti do kraja života.

Bajke su zanimljive i lijepe, ali jedna jedina sitnica im nekako narušava taj image - nisu istinite! Nekako imam osjećaj da i mnoge stvari izrečene iz usta «Bogu milih ljudi» nisu istinite, realne, povezane sa svakodnevicom, ali čovjek oduvijek teži nečemu nedostižnom, nedohvatljivom pa vjeruje u sve i svašta.

Pitate se gdje je tu poveznica s modnim svijetom? Vrlo jednostavno - moda je jedna velika religija, religija koju si svatko ne može dopustiti i koja je namjenjena samo odabranima, ali hvala Bogu postoji jedna velika razlika - zbog mode ratovi nisu vođeni, radi religije jesu!

Religija nastala na ljudskoj taštini, egoizmu i potrebi da se pojedinac svojim stilom, svojim statusom, svojom osobnošću izdvoji iz jedne grupe ljudi i pridruži drugoj - boljoj, bogatijoj, modernijoj, u njegovoj glavi i superiornijoj te na taj način ubije istu tu želju za stvaranjem prepoznatljive osobnosti jer je, kvragu, prihvatio samo neka druga pravila igre koja su ga učinile dijelom neke druge mase. Kontradiktorno? Upravo tako. Moda je jedan veliki oksimoron - onog trenutka kad si predstavio novu kolekciju, novi stil stvorio si modu koja već od samog stvaranja počinje blijediti i «izlaziti iz trenda».

Biblija jest najčitanija i najprevođenija knjiga na svijetu, ali isto sam mnogo sigurniji da većina nas prije posjeduje koji primjerak modne biblije «Vogue» negoli doista Stari i Novi zavjet - na kraju krajeva živimo u vizualnom svijetu gdje nemamo vremena čitati razne priče o nekim kulama, Sodomi i Gomori - lakše je baciti pogled na kakav dobar editorijal takve tematike!?

Ne bi religija bila religija, pa tako ni modna, da nema svoje svete krave, anđele, apostole, mučenike, kurve i svetce. Možda je malo nezgodno sada svrstavati imena domaće modne scene pod određene grupe, ali reći da mučenici, kurve i svete krave željne rezanja tuđih, radom stečenih, krila imaju znatnu brojčanu  nadmoć nad svetcima, apostolima i anđelima mislim da ne bi trebalo izazvati burne reakcije i badanje iglama voodoo lutkice s mojim likom!

Ne govorim o direktnim, karakternim ili profesionalnim osobinama ljudi, niti o doslovnom značenju gore navedenih pojmova nego o pejorativnom i prenesenom značenju koje se odnosi na loš rad, dizajn, prenapuhavanje vlastite osobnosti i egocentričnost, gramzljivost i mnoge druge (ne)osobine.

Složit će se mnogo Vas da sam preiskren, realan, a na momente i brutalan prema sebi i svojoj okolini, ali jedino kritički osvrt na ljude, situacije nas tjera da to isto mjenjamo - po mogućnosti na bolje!

.....«I doista, reče prorok Ivan - zavladaše mir, ljubav i blagostanje tim krajem!»........

Ipak toliki optimisti, idealisti nismo - ne vjerujemo i ne očekujemo to, ali svaki mali pomak naprijed je razlog više da otvorite usta, rečete Amen i progutate onu bijelu niskokaloričnu hostiju.