Kada prekinemo s nekim vrtimo ista pitanja u glavi: hoće li prestat boljeti? Hoće li nam se vratiti? Zašto je napravio/la ono što jeste? Ljudi prekinu, nije važno tko prvi povuče ručnu na situaciju. Automatski se javlja panika, pa il počnete jurnjavu, sms, telefoniranje, mailove..bilo što od navedenog. Jedan dio Vas će možda napraviti nešto slično, ovisno o situaciji i psiho-fazi veze. Ta Darth Vader faza na koju će Vam se okrenuti želudac kad Vas prođe, recimo da intenzivno traje cca 3-4 mjeseca (ovisno o trajanju odnosa i kvaliteti odnosa u zadnje prije prekida) je nešto što ćete ili dao Bog nećete nužno proći. Neki reagiraju sasvim suprotno, te odmah shvate poantu i jednostavno isključe osobu iz života. To je znatno teže, jer se ljudi ne pale i ne gase na gumbić emotion on/off, ali je vjerojatno i znatno lakši put do povratka k sebi.

FAZA: "ŽENE NA RUBU ŽIVČANOG SLOMA"

Nitko i nije mogao dati bolji opis od gore navedenog naslova filma Pedra Almodovara. Mi, žene često ili izgubimo na težini ili ju dobijemo -ovisno o tom jeste li emocionalni jedač- snervamo se utoliko da nam se ne da niti izaći nit srediti za izlazak, izluđujemo frendove i familiju, zaplačemo i na reklamu za toaletni papir u kojoj se mali labradori kotrljaju u rolicama papira. Ne možemo zamisliti da bi se naš život uopće mogao nastaviti bez te „specijalne osobe". Onda krenu filmovi: sve što je radio sa mnom sad radi s nekom drugom osobom, netko drugi je tamo gdje sam trebala biti ja, o zašto?

Zaboravljamo sve stvari koje su nas smetale kod te osobe i stavljamo je na neki pijedestal, u glavi postaje nadnaravno biće, koje skoro pa nema mane, a za sve što se dogodilo smo krivi mi? Žene često imaju potrebu preuzeti globalnu krivnju (da, još mislim da je moja pećnica nekako utjecala na globalno zatopljenje), pogotovo ako su one te koje su ostavljene. Uzmite u obzir bilo koju ženu i stavite je u situaciju da joj netko slomi srce..puca ko kokica. Emocije su nešto što će uništiti i spustiti do krajnjih granica.

Samokontrola je moć rekao je Gandhi, da, jeste kad trebate odlučiti hoćete li opaliti nuklearku po nekoj bliskoistočnoj zemlji, a ne hoćete li mu poslat sms, mail ili uputiti poziv. Oduvijek sam tvrdila da je lakše vodit državu nego ostat priseban u vezi koja šteka.

FAZA: "STUDENGORA"

Kao standardni nastavak na urođeni guilt trip nekako se uvjerimo da smo mi loseri koji su upropastili vezu s naaaajboljom osobom na svijetu. Sigurne smo da NITKO NIKADA neće biti tako dobar, da se nećete poševiti tako dobro, da na ovom svijetu nema nikoga tko je približno „divan" kao Vaš bivši. Faca vam je ko plakat filma „Studengora", sve miriše na beskonačno čekanje, eventualnu ševu i neminovnu smrt ako se ne dogodi.

Bivši il vas ne šljivi dva % il se već nakalemio na neku novu s kojom je kao sve po špagi i odjednom je pažljiv, brižan, komforan, ne guši ga ništa, ma nova osoba „ispod čekića" tako reći. Ukoliko ste frendovi, neminovno je da ćete čuti od neke zajedničke osobe sve o njegovom novom divnom životu i novoj akviziciji, o nuklearnoj familiji koju zasniva s nekom Marthom Stewart, koja usto citira sve svjetske filozofe, a po noći postaje Spice Platinum koka (naravno, žena je nekad grob i ne baš bistra, ali ne, Vaša nadrealna vizija je stavlja u poziciju Adriane Lime s diplomom FER-a i horizontalnim sposobnostima Tere Patrick) ključ je jednostavan, ona ima ono što mi nemamo a želimo - ili još mislimo da želimo.

FAZA: "ŽIVO MESO"

Ako ste u kontaktu s bivšim i pri tom još gore, ševite se s njim, onda vas strmoglavljenje Vašeg ega ili onog što ste nekad nazivali egom, ne treba čuditi. Najgora stvar koju možete napraviti je biti fuck buddy bivšem frajeru, jer nakon sexa se osjećate kao da ste spuzali sa štange u nekoj ukrajinskoj pokrajini i zapamtimo:  Seks ne znači nada ili povratak na staro, seks je ti imaš ja uzmem i ćao đaci...

Onda se prislite na „povratak u život", to što Vam vjerojatno dok se spremate za date u pozadini svira Alanis Morissette „You oughta know" je druga priča. Ali morate povratiti kontrolu nad svojom sudbinom jer nitko drugi Vam je neće i ne može vratiti.

Prvih par mjeseci se još nadate povratku na staro..ako ste u toj fazi trenutno, neću vam solit pamet jer je još emotivni pojas gaze, ali ne znam baš da je itko plivao prema Titaniku kada je tonuo.

Prvi put kad ste doista pustili bivšu osobu iz života je dan kada odlučite sami sa sobom da je ustvari nećete ili ne želite kontaktirati više, kada vam iluzije počnu pucati po glavi i kada se neke lošije slike počnu rapidno izmjenjivati s poboljšanim slikama Vašeg propalog odnosa.

Ukoliko ne kontaktirate bivšeg nakon prekida velike su šanse da će vas nazvati, što iz emotivne praznine, navike i najvažnije stavke svih ljudskih odnosa - ega! Jer kako pobogu možete tako dobro podnijeti da ste ostavljeni, kada je ta veličina išetala iz Vašeg života. Rijetke uspiju ne izmijenit riječ, psovku, rafal, nakon prekida, al opet sve ovisi. S obzirom da Vam drobim i pametujem dat ću vam primjer, nakon jednog prekida nisam nazvala dotičnog nakon toga, i javio se nakon kojeg mjeseca skrušeno i u pijanom stanju očito, dok sam jednom bome par mjeseci iskazivala sve čari ženske emocionalne bipolarnosti od volim te do nisi vrijedan ni 45 lipa sms-a... s jednim pijem kave i često se čujem, s drugim ne razgovaram. Pogodite s kojim? Svejedno je, ali u prvom slučaju se ipak osjećate bolje.

FAZA: VRAĆAM SE? DA, I TO SEBI!

E onda slijedi razdoblje zvano „veselje", jer nekako Vam se čini da su se svi DJ-i ovog svijeta urotili protiv Vas te je svaka treća pjesma na radiju neka uspomena, možda vam se i dogodi da se spontano rasplačete eto jer se nije upalilo zeleno na semaforu (naravno da Vas ustvari boli neka stvar za prometne znakove), ili da počnete susretati bivšeg po gradu češće nego je normalno.

I, šta ćete onda?

Nećete ništa, ama baš ništa. Oslonit ćete se na vrijeme i na povratak zdravog razuma koji je trenutno pomućen emocijama, i na činjenicu da će Vam se ego također oporaviti od udarca i da ukoliko poradite na sebi, povratite samopuzdanje potrebno da biste funkcionirali kao do prije nego ste upoznali tu osobu.

Jer, postojali ste i prije njega/nje, i zabavljali ste se i imali ste svoj život, svoje frendove, svoju muziku, svoje fore i nekoga kom ćete sve to prepričati ako Vas to šusne u 3 h ujutro. Sve što Vam stvarno treba je vrijeme, vrijeme da oprostite sebi, toj osobi, i da se ne opterećujete krivnjom. Bilo je kako je trebalo biti i uostalom da je vrijedilo, trajalo bi, šta ne?

Pusa Vam i samo pozitiva