Zgriješih bludno!

Ne mislim pritom na svoj prelazak s Cro-a-Portera na Fashion.hr, bogami ni na zadnju kolekciju, a još manje na neki sadržaj grijeha koji svoje korijenje pušta na seksualnom području...mislim na dugo, sušno razdoblje od kad nisam proizveo ni jednu dubokoumnu kolumnu, od kad Vi čeznete i ne spavate jer niste dobili svoju dozu - moju dozu modnog štiva, lektire. Ali svemu lijepome, pardon, ružnome dođe kraj!:)

Ne samo da je od pisanja zadnjeg bloga prošlo dosta vremena nego je i od pisanja gornjeg uvoda do nastavka teksta prošao popriličan broj radom natrpanih dana. Radne obaveze, trenutačna neinspirativnost i bolestan smisao za detalj, samokritičnost i perfekcionizam kojemu toliko težim - glavni su krivci mog «spistaljeskog» bolovanja. Ali ni plave kuverte trenutačno ne pomažu u produljenju bolovanja... inspekcije su stroge...Jadranka se bori svim snagam protiv korupcije i dalmatinskog zabušavanja, a Pavićka odavna zavapiše za mojih par rečenica!

Za Vas koji se ponadaste da ste me se riješili, da je zračna uzbuna prošla i da više nema opasnosti imam jedno (ne)ugodno iznenađenje - vratih se na posao, posjedoh se pred laptop i baš se veselim zimskom tipkanju....ok,ok... i pipkanju!

Dalmatinac jesam, al tipičan nisam! Blogerski bolovah, ali rekoše modno napredovah! Moja bi baka na to dodala - «svako zlo za neko dobro». Osim što su dobili sijede, moram priznati da starci često dobiju, steknu i mudrost (to je valjda utješna nagrada jer glavnu - bingo, loto, unatoč neprestanom igranju nikad ne dobiju)! Aoristom obavijeni dani, tjedni i mjeseci nisu uzalud bačeni - uloženo je vrijeme, trud, kreativnost, snaga, energija i pokoji dinar u stvaranje priče, projekta, nove kolekcije koja baš poput lego kocki polako slaže život, sreću, ispunjenost, karijeru i uspjeh jednog dizajnera. To su razdoblja u životu, u godini (dakle - minimalno dva puta na godinu) kada jednostavno niste normalni - radite po cijele dane, zaboravljate jesti, svađate se s idejama, a bogami ponekad i sa suradnicima, često se razbolite jer vam imunitet doživi kolaps kakvog ni hrvatska brodogradilišta još nisu vidjela, u krvnički neprijateljskom i robovlasničkom ste odnosu s bankovnim računima te njegovom rodbinom gospodinom Novčanikom i gospođicama Karticama, spavate u hodu - tek toliko da možete nastaviti dalje, farmaceuti trljaju ruke jer ste im pokupovali mjesečnu dostavu vitamina....i mogao bih tako nabrati u nedogled da Vam prikažem situciju iza zakulisja, situciju u kojoj nastaje nešto kreativno, a opet funkcionalno i komercijalno, situaciju u kojoj nastaje MODA.

A ako ste vraški dobre sreće, kao npr . JA, onda vas baš u tom periodu uhvati upala oka, grla i alergija i ne - nemate vremena za odmaranje, za ozdravljenje jer nitko vas ne pita koliko je teško raditi u takvom invalidskom stanju - bitan je kranji rezultat, revija. Iskreno - ni sam se nisam puno osvrćao na to - hvala bogu Zewa radi super maramice, a i kolega Sever zna preporučiti dobar lijek. (kad već doktorica ne zna!)

Stvarajući novu kolekciju, zajedno sa svojim nezamjenjivim suradnicima i pirajteljima, nastojao sam prikazati svoje viđenje modnog dizajna, moderne žene koja se ne libi biti svoja, biti drukčija pa makar i čudna u ovoj okolini - baš kao što i njen dizajner ponekad zna biti.

Ideje su bile najmanji problem - bile su u glavi zadnjih godinu dana, kuhale se i razvijale, a pri erupciji, izbijanju na površinu samo ih je trebalo dobro uobličiti, podvući majstorskim vještinama mojih krojačica ( a i mene samog), dizajnerice nakita i torbara te iz toga stvoriti nešto kreativno, novo i zanimljivo. Ja se nadam da smo to uspjeli!? Bili smo zadovoljni mi, a ni publika ni kritičari nas ne gađahu s rajčicama, konzerviranim rajčicama. Pomislih - valjda je to dobar znak, a onda u isti mah se javiše moje mazohistički - samokritičarske osobine i u pepelu i dimu nakon erupcije ugledah poruku - «Ivane, sljedeće sezone se od tebe očekuje više, pa još više, pa još više...»

I dobro je to - poticajno, istina ponekad i destrukitvno, ali to je ono što pokreće, razvija jer i sam od sebe očekujem mnogo više i bolje. Strah ne postoji - odavno ga ostavih iza sebe jer on i tako samo ubija inovativnost, kreativnost ...na kraju krajeva i samo stvaranje.

... nekoliko dana nakon revije na terasi jednog zagrebačkog birca (bolje bi ga bilo reći birtije - nikad tog «Gal»a nisam volio - to mi je kao za one koji se furaju da su dizajneri, a u biti su miljama od toga).................

• «Ma daj pusti, pa nisam ja čoviče neki genijalac koji bi mogao iz sezone u sezonu sam sebe nadmašiti, nema šanse. To je mogao McQueen i bogami nitko više!»

• «A dobro, kolega jesi ti svjestan da je on bio genije nad genijima. Najbolji. Legenda. Ali , kvragu ti to sve, pa pogledaj gdje je i kako završio!» dobaci Nikola.

• «Asti boga, imaš pravo. Ma radije ću ja koju kolekciju fušati pa ostat živ i toplokrvan!» pametno zaključi Ivan.

p.s.

Nisam htio blog na ovu temu pisati onako kako bi većina Vas očekivala - što me inspiriralo,gdje sam kupio materijale, koliko dugo sam radio itd itd..jednostavno mi je došlo da ovo napišem ovako, da Vam dočaram težinu i nadasve uzbudljivost, zanimljivost ovog posla jer poslije svega - MODA JE ČAROBNA.

p.s.2

Ovaj blog je posvećen mojoj Beati,Vesni, Terezi i Branki - ženama bez kojih ne bi uspio izrealizirati sve svoje zamisli. Puno vam hvala,voli vas Ivan.

p.s.3

puno, puno, puno...najpunije hvala mojim djevojkama, manekenkama, organizaciji Fashion.Hr-a, obitelji, prijateljima, suradnicima i svima koji su me podržali i to i dalje rade.

p.s.4

«Asti boga šta san dosadan s ovin piesovima!»