Djevica Marija u Lanvin-u!

Jahahu tri kralja - Vinko Filipić, Viktor Drago i za njima Suzi/Sarah (nikad ne znam koja je koja ....) Josipović s darovim u rukama, a vođeni zvijezdama «blinkušama»......ček, ček, mislim da nije dobro...vrijeđam kršćanske likove iz «Biblije», a drugim dajem još nezavrijeđene i u modernoj Europi fiktivne uloge aristokracije.

Aaaajmo ispočetka......

Božić je vrijeme ljubavi, darivanja, praštanja, darivanja, ponosa, prežderavanja, nade, svinjetine i francuske salate .....budimo iskreni - je li lažem? Zvuči pogrdno, ismijavajuće i podcjenjujuće, a iznosim samo činjenice koje, ako malo realnije pogledate, okružuju sve nas - no nisam siguran vidimo li ih svi? Želimo li ih priznati?

A što kažete na onu da je Djevica Marija bila odjevena po najnovijoj monturi, ravno iz Pariza - onakvo drapiranje ne bi ni Alber Elbaz za Lanvin uspio smotati? Ok, ok..... pretjerao sam jer diram u svete stvari 'rvatckog poštenog čovika i lako mi je provocirati na najosjetljivijoj temi.

Priznajem! No.....kad ste bili u crkvi, na ispovijedi, ako ne računamo ono obavezno što nas roditelji prisile da odemo za najveće blagdane?....Ja - ne pamtim! Od kad mi je don. Vinko Sanader u Solinu držao propovijed s najnovijim tračevima iz Storya i Glorije, dignuo sam ruke od tog «soljenja mozga», odmotnuo se kao sin razmetni pridruživši se sekularistima i.....otišao na kavu. Ipak su mi draže Tomićeve kolumne nego li pusto tračarsko blebetanje s oltara!

Ok, moj grijeh, moj preveliki grijeh....

Povrh svega, zanimljiva je ta religija - puna intriga, gluposti i mudrosti, zabrana i neshvatljivosti, a opet svi ju trebamo, svi zazivamo ime Blaženog u trenutku kad nam je teško, kada nam ne ide, kada mislimo da će se doista pojaviti neki Deux ex machina i riješiti naše probleme. (Ah, sad znam zašto nas smatra svojim stadom - doista smo glupi ko ovce!)I onda ćemo mi dugo i sretno živjeti u POSovu stanu otkupljenom uz povoljnu kamatnu stopu jerbo je naš stari bio tri tjedna na fronti te tako sretno živjeti do kraja života.

Bajke su zanimljive i lijepe, ali jedna jedina sitnica im nekako narušava taj image - nisu istinite! Nekako imam osjećaj da i mnoge stvari izrečene iz usta «Bogu milih ljudi» nisu istinite, realne, povezane sa svakodnevicom, ali čovjek oduvijek teži nečemu nedostižnom, nedohvatljivom pa vjeruje u sve i svašta.

Pitate se gdje je tu poveznica s modnim svijetom? Vrlo jednostavno - moda je jedna velika religija, religija koju si svatko ne može dopustiti i koja je namjenjena samo odabranima, ali hvala Bogu postoji jedna velika razlika - zbog mode ratovi nisu vođeni, radi religije jesu!

Religija nastala na ljudskoj taštini, egoizmu i potrebi da se pojedinac svojim stilom, svojim statusom, svojom osobnošću izdvoji iz jedne grupe ljudi i pridruži drugoj - boljoj, bogatijoj, modernijoj, u njegovoj glavi i superiornijoj te na taj način ubije istu tu želju za stvaranjem prepoznatljive osobnosti jer je, kvragu, prihvatio samo neka druga pravila igre koja su ga učinile dijelom neke druge mase. Kontradiktorno? Upravo tako. Moda je jedan veliki oksimoron - onog trenutka kad si predstavio novu kolekciju, novi stil stvorio si modu koja već od samog stvaranja počinje blijediti i «izlaziti iz trenda».

Biblija jest najčitanija i najprevođenija knjiga na svijetu, ali isto sam mnogo sigurniji da većina nas prije posjeduje koji primjerak modne biblije «Vogue» negoli doista Stari i Novi zavjet - na kraju krajeva živimo u vizualnom svijetu gdje nemamo vremena čitati razne priče o nekim kulama, Sodomi i Gomori - lakše je baciti pogled na kakav dobar editorijal takve tematike!?

Ne bi religija bila religija, pa tako ni modna, da nema svoje svete krave, anđele, apostole, mučenike, kurve i svetce. Možda je malo nezgodno sada svrstavati imena domaće modne scene pod određene grupe, ali reći da mučenici, kurve i svete krave željne rezanja tuđih, radom stečenih, krila imaju znatnu brojčanu  nadmoć nad svetcima, apostolima i anđelima mislim da ne bi trebalo izazvati burne reakcije i badanje iglama voodoo lutkice s mojim likom!

Ne govorim o direktnim, karakternim ili profesionalnim osobinama ljudi, niti o doslovnom značenju gore navedenih pojmova nego o pejorativnom i prenesenom značenju koje se odnosi na loš rad, dizajn, prenapuhavanje vlastite osobnosti i egocentričnost, gramzljivost i mnoge druge (ne)osobine.

Složit će se mnogo Vas da sam preiskren, realan, a na momente i brutalan prema sebi i svojoj okolini, ali jedino kritički osvrt na ljude, situacije nas tjera da to isto mjenjamo - po mogućnosti na bolje!

.....«I doista, reče prorok Ivan - zavladaše mir, ljubav i blagostanje tim krajem!»........

Ipak toliki optimisti, idealisti nismo - ne vjerujemo i ne očekujemo to, ali svaki mali pomak naprijed je razlog više da otvorite usta, rečete Amen i progutate onu bijelu niskokaloričnu hostiju.

O piscu!

Zgriješih bludno!

Ne mislim pritom na svoj prelazak s Cro-a-Portera na Fashion.hr, bogami ni na zadnju kolekciju, a još manje na neki sadržaj grijeha koji svoje korijenje pušta na seksualnom području...mislim na dugo, sušno razdoblje od kad nisam proizveo ni jednu dubokoumnu kolumnu, od kad Vi čeznete i ne spavate jer niste dobili svoju dozu - moju dozu modnog štiva, lektire. Ali svemu lijepome, pardon, ružnome dođe kraj!:)

Ne samo da je od pisanja zadnjeg bloga prošlo dosta vremena nego je i od pisanja gornjeg uvoda do nastavka teksta prošao popriličan broj radom natrpanih dana. Radne obaveze, trenutačna neinspirativnost i bolestan smisao za detalj, samokritičnost i perfekcionizam kojemu toliko težim - glavni su krivci mog «spistaljeskog» bolovanja. Ali ni plave kuverte trenutačno ne pomažu u produljenju bolovanja... inspekcije su stroge...Jadranka se bori svim snagam protiv korupcije i dalmatinskog zabušavanja, a Pavićka odavna zavapiše za mojih par rečenica!

Za Vas koji se ponadaste da ste me se riješili, da je zračna uzbuna prošla i da više nema opasnosti imam jedno (ne)ugodno iznenađenje - vratih se na posao, posjedoh se pred laptop i baš se veselim zimskom tipkanju....ok,ok... i pipkanju!

Dalmatinac jesam, al tipičan nisam! Blogerski bolovah, ali rekoše modno napredovah! Moja bi baka na to dodala - «svako zlo za neko dobro». Osim što su dobili sijede, moram priznati da starci često dobiju, steknu i mudrost (to je valjda utješna nagrada jer glavnu - bingo, loto, unatoč neprestanom igranju nikad ne dobiju)! Aoristom obavijeni dani, tjedni i mjeseci nisu uzalud bačeni - uloženo je vrijeme, trud, kreativnost, snaga, energija i pokoji dinar u stvaranje priče, projekta, nove kolekcije koja baš poput lego kocki polako slaže život, sreću, ispunjenost, karijeru i uspjeh jednog dizajnera. To su razdoblja u životu, u godini (dakle - minimalno dva puta na godinu) kada jednostavno niste normalni - radite po cijele dane, zaboravljate jesti, svađate se s idejama, a bogami ponekad i sa suradnicima, često se razbolite jer vam imunitet doživi kolaps kakvog ni hrvatska brodogradilišta još nisu vidjela, u krvnički neprijateljskom i robovlasničkom ste odnosu s bankovnim računima te njegovom rodbinom gospodinom Novčanikom i gospođicama Karticama, spavate u hodu - tek toliko da možete nastaviti dalje, farmaceuti trljaju ruke jer ste im pokupovali mjesečnu dostavu vitamina....i mogao bih tako nabrati u nedogled da Vam prikažem situciju iza zakulisja, situciju u kojoj nastaje nešto kreativno, a opet funkcionalno i komercijalno, situaciju u kojoj nastaje MODA.

A ako ste vraški dobre sreće, kao npr . JA, onda vas baš u tom periodu uhvati upala oka, grla i alergija i ne - nemate vremena za odmaranje, za ozdravljenje jer nitko vas ne pita koliko je teško raditi u takvom invalidskom stanju - bitan je kranji rezultat, revija. Iskreno - ni sam se nisam puno osvrćao na to - hvala bogu Zewa radi super maramice, a i kolega Sever zna preporučiti dobar lijek. (kad već doktorica ne zna!)

Stvarajući novu kolekciju, zajedno sa svojim nezamjenjivim suradnicima i pirajteljima, nastojao sam prikazati svoje viđenje modnog dizajna, moderne žene koja se ne libi biti svoja, biti drukčija pa makar i čudna u ovoj okolini - baš kao što i njen dizajner ponekad zna biti.

Ideje su bile najmanji problem - bile su u glavi zadnjih godinu dana, kuhale se i razvijale, a pri erupciji, izbijanju na površinu samo ih je trebalo dobro uobličiti, podvući majstorskim vještinama mojih krojačica ( a i mene samog), dizajnerice nakita i torbara te iz toga stvoriti nešto kreativno, novo i zanimljivo. Ja se nadam da smo to uspjeli!? Bili smo zadovoljni mi, a ni publika ni kritičari nas ne gađahu s rajčicama, konzerviranim rajčicama. Pomislih - valjda je to dobar znak, a onda u isti mah se javiše moje mazohistički - samokritičarske osobine i u pepelu i dimu nakon erupcije ugledah poruku - «Ivane, sljedeće sezone se od tebe očekuje više, pa još više, pa još više...»

I dobro je to - poticajno, istina ponekad i destrukitvno, ali to je ono što pokreće, razvija jer i sam od sebe očekujem mnogo više i bolje. Strah ne postoji - odavno ga ostavih iza sebe jer on i tako samo ubija inovativnost, kreativnost ...na kraju krajeva i samo stvaranje.

... nekoliko dana nakon revije na terasi jednog zagrebačkog birca (bolje bi ga bilo reći birtije - nikad tog «Gal»a nisam volio - to mi je kao za one koji se furaju da su dizajneri, a u biti su miljama od toga).................

• «Ma daj pusti, pa nisam ja čoviče neki genijalac koji bi mogao iz sezone u sezonu sam sebe nadmašiti, nema šanse. To je mogao McQueen i bogami nitko više!»

• «A dobro, kolega jesi ti svjestan da je on bio genije nad genijima. Najbolji. Legenda. Ali , kvragu ti to sve, pa pogledaj gdje je i kako završio!» dobaci Nikola.

• «Asti boga, imaš pravo. Ma radije ću ja koju kolekciju fušati pa ostat živ i toplokrvan!» pametno zaključi Ivan.

p.s.

Nisam htio blog na ovu temu pisati onako kako bi većina Vas očekivala - što me inspiriralo,gdje sam kupio materijale, koliko dugo sam radio itd itd..jednostavno mi je došlo da ovo napišem ovako, da Vam dočaram težinu i nadasve uzbudljivost, zanimljivost ovog posla jer poslije svega - MODA JE ČAROBNA.

p.s.2

Ovaj blog je posvećen mojoj Beati,Vesni, Terezi i Branki - ženama bez kojih ne bi uspio izrealizirati sve svoje zamisli. Puno vam hvala,voli vas Ivan.

p.s.3

puno, puno, puno...najpunije hvala mojim djevojkama, manekenkama, organizaciji Fashion.Hr-a, obitelji, prijateljima, suradnicima i svima koji su me podržali i to i dalje rade.

p.s.4

«Asti boga šta san dosadan s ovin piesovima!»

Kruh naš svagdašnji.

Malo nas je, al nas ima ili još bolje rečeno - ...ote kol'ko nas ima!!!

Ne, nisam ponesen navijačkim ludilom povodom nogometnog prvenstva (iako ga odgledah), jer bez obzira što nas TOLIKO ima i što smo TOLIKO dobri nismo uspjeli svoje nogometno, navijačko - banditske sposobnosti pokazati na velikoj pozornici, a nije mi ni sunce na ljetovanju toliko udarilo u glavu da sam počeo koristiti vulgarizme i riječnik više prikladan ulici i krčmi nego sam se jednostavno prisjetio situacije u toliko eksponiranom području ljudskog djelovanja zvanom - moda.

Kad bih još umjesto riječi moda mogao upotrijebiti frazu modni biznis ili showbiznis bio bi to dobar znak, ali ne - kod nas vam je to uglavnom show s tragovima biznisa ili još češće šov bez biznis.

A zašto?

Uzmemo li u obzir da je hrvatska modna scena relativno mlada i da dizajneri kreću od totalne nule kao mali obrtnici koji postepeno moraju stvarati kapital i ulagati u posao, stjecati povjerenje kupaca, istaknuti se u tom mnoštvu dizajnera koji niču kao gljive poslije kiše ( možda bi bilo lijepo i prikladno na dodijeli diploma na TTFu da umjesto Gaudeamus igitur zapjevamo - h..ote koli'ko nas ima, h.....!?), pozicionirati svoje mjesto na modnoj sceni, razviti i razgranati mrežu proizvodnje i prodaje...dolazimo do zaključka da to i nije tako lagan posao koji se u narodu percipira kao - aha, to je onaj što se pokloni na kraju revije!

Zar doista sav rad na kolekcijama koji zna potrajati i nekoliko mjeseci mora stati na tom - izlasku i naklonu dizajnera?

Ne. Ne, ali stane vrlo često. Ne - u normalnom razvijenom i uređenom modnom svijetu i biznisu to je samo okidač za dobru zaradu i novi poduzetnički napredak, poduhvat. Ne, ali stane vrlo često jer hrvatski dizajner na brdovitom Balkanu krškog mentaliteta obraslog makijom često jednostavno nema mogućnost, financijsku ili neku drugu, da pokrene i razvije pravi posao, da zaposli nove djelatnike, da pridonese hrvatskom gospodarstvu.

I nije samo problem u dizajneru i njegovim (ne)mogućnostima i (ne)sposobnosti nego i u onima koji trebaju stati i poduprijeti taj razvoj domaćeg dizajna i tekstilne industrije, ali poznajući strujanja u lijepoj našoj i posao koji treba napraviti (od poboljšanja školovanja, do stvaranja cijelog niza potpora i poticaja za mlade dizajnere, poduzetnike kao što postoje u inozemstvu; npr. British Fashion Councile) odmah možemo odustati od takve utopističke ideje i usmjeriti se ka vlastitom, samostalnom razvoju.

Sljedeći, neizbježan i toliko potreban korak u stvaranju profitabilnog posla jest otvaranje vlastitog dućana, showrooma, ateliera ili što već. Nije bitno koliki je i gdje je, glavno da se upriliči jedno veliko otvaranje sa srednje skupim koktelima serviranim u čašama zapremnine o.5 dcl koju onda ispijate tokom cijelog otvaranje jer vas je sram tražiti repete da ne bi pomislil da imate problema s alkoholom i, naravno, rashlađenim jagodama. Skupi se modna svita ,novinari, pojave se članci i objave, prilozi u lifestyle emisijama, ali nažalost sljedećih dana ne pojave se kupci. Mislite da previše karikiram? OK, onda vam dajem savjet da prošetate centrom grada i tamo gdje vidite hrpu ljudi kako čeka u redu vjerovatno se radi o dućanu nekog od hrvatskih dizajnera!!!!!!!

Moram konstatirati da je stanje, unatoč pozitivnim izjavama nekih od dizajnera o potražnji i prodaji, LOŠE.

Situacija u hrvatskoj modi nikad nije bila bajna i dizajneri se dobro namuče da bi zaradili svoj kruh, a zahvaljujući trenutnoj situaciji recesije i nemiaštine moda kao luksuz prva dolazi na udar, odstrel iz kućnih budžeta.

I što onda - da li se isplati plaćati skupe najamnine poslovnog prostora? Da li je pametno ulagati u razvoj posla za vrijeme ove krize? Treba li sačekati bolja vremena, pozitivniju klimu? Treba li primijeniti posao?.........Tko zna, možda traže nekoga u državnoj upravi!

Ne, nije situacija tako crna jer ako niste informirani otvorio se je novi prodajni centar - Shopping megacity centar FEJS. Ako niste, u što čisto sumnjam, primjetili veliku ponudu nakita od fimo mase, raznih majica s prepre...kreativnim printevima, našivenim dugmima, resicama, mašnicama, «zanimljivo» skrojenih i doslovno spojenih tkanina, haljina u ovom novootvorenom prodajnom cyber prostoru obraćam vam pažnju na to.

Vrijedno je vidjeti jer ćete nakon toga cijeniti ne samo pravi i kvalitetan hrvatski dizajn i proizvod nego čak i - Terra Novu! Ali kao što su jedni od doajena te ideje rekli - almost gone!just one left!special price! - nikad se ne zna kad će netko od vas doista svoj idealan odjevni komad odjeće pronaći upravo u njihovoj ponudi, upravo u toj zadnjoj preostaloj majici iz limited edition kolekcije.

Dobro i tko sam ja da sudim ...pa ljudi samo nastoje zaraditi kruh svoj svagdašnji i to na legalan način što je, moramo priznati, za nas sasvim vidljiv napredak. Što napredak -

Evolucija, revolucija jer prije par godina smo se još vodili onom - tko jamio dobro jamio!

Fešn week Zagreb

Povišena temperatura, crvenilo, žar, peckanje i neizmjerna količina sline u ustima, suzne oči, proširene vene, a za arterije da i ne pričam, srce lupa kao ludo, dlanovi se znoje ... - ne, nemam infarkt, bogami nije ni trema pred izlazak na scenu, a ne radi se ni o seksu. Ima li ova bolest lijeka? Što ako se širi zrakom?

E, pa ne živimo, ljudi dragi, u nekom SF filmu, nego u zemlji mediterana kakav je nekad bio. Znam što mi je, a znam i lijek za to - zatvori laptop Ivane i okani se čitanja, gledanja TOGA.

Oduvijek sam se divio kulturnim, informiranim, obrazovanim, pametnim i liberalnim ljudim i čitav život nastojao pokupiti od njih ono najbolje, poboljšati sebe, nešto naučiti, ali paralelno s tim rasla je i moja apatija i averzija spram onih koji svoje osobine i ne nalaze u gore navedenima.

Ne, nisam isključiv i prihvaćam raznolikost, ali nekako još nisam na tom stupnju razvoja da mogu ignorirati ljudsku glupost, prepotentnost i nerealnost. Pitanje je - je li se uopće čovjek može toliko razviti da ga ljudska glupost ne iznenadi i izbaci iz takta? Nekako sumnjam u to i sve se više uvjeravam da smo ipak nastali od ... majmuna!

Ostavimo filozofiranje i njegovo pejorativno značenje iza sebe, ostavimo iza sebe i subjektivna mišljenja jer ne kaže se za ludu - mišljenje ti je kao analni otvor ...svatko ga ima (ipak moram paziti da ne kažem neku drugu riječ) i pokušajmo realno sagledati hrvatske modne evente.

Jedan je upravo završio i bez obzira što se zove xxx fashion week zagreb traje ni manje ni više nego tri dana, pa si ja mislim da bi to bilo jako lijepo da je tako - dva dana se odmaramo jer ipak sve dam, ali vikend ne dam i jedan dan radimo. Tko sretniji od nas Hrvata? Nažalost, doista nažalost jer dobra konkurencija uvijek potiče podsvjesno kreativno natjecanje i samim time podiže standard cijele modne scene, čini se da se tim ustrojem radnog tjedna vodila i velika većina dizajnera koja je predstavila svoje kolekcije prije nekoliko dana.

Cijenim uložen rad, trud, novac i tragove kreativnosti, ali jednostavno i sasvim logično jači, bolji,veći preživljavaju, a ostali odlaze u povijest ili bolje reći prošlost. Kad kažem da većina dizajnera ne poznaje osnove krojenja i šivanja, a na tomu se temelji cijeli rad, da mu činjenica što je on školovani dizajner ili student TTF pred publikom i novinarima, kritičarima, kupcima nije ni plus ni minus,  da ne shvaća da svaka ideja jednostavno nije dobra ideja, da ne prezentira svoj rad na kvalitetan način ili da jednostavno nije materijal za dizajnera i da je možda u nekom drugom poslu bolji/bolja onda to ne znači da napadam i umanjujem vrijednost rada svojih kolega, dapače mislim da se radi o konstruktivnoj kritici koju onda treba uzeti u obzir i možda neke stvari u svom radu promijeniti........

Ili jednostavno ignorirati dojmove publike, kritičara i novinara (pa tako i mene) i slijepo vjerovati da je to što radite dobro, da ste na pravom putu!

Javna je modna tajna da ako kao dizajner ne možete predstaviti svoju kolekciju na fashion.hr ili na cro-a-porter koji imaju daleko bolje produkcijske uvjete onda idete na fahion week  -možda će me sad zbog ovoga većina Vas smatrati užasno bahatim, ali jednostavno je tako (u mom pisanju, a što je važnije i u svakodnevici nema mjesto za ukrašavanje i okolišanje).

S obzirom da nema selekcije i da je dovoljno samo činjanica da imate novac i da ste voljni platiti 440kn po predstavljenom modelu, na pisti ovog tjedna mode možemo vidjeti doista upitne kreacije i upitne dizajnere.

Manekenke - o starletama koje nose revije na ovom tjednu i koje se onda pojavljuju kao središnja tema novinskih izvještaja te na taj način odnose i ono malo medijskog prostora što dizajner zasluži vlastitim radom neću ovoga puta previše trošiti riječi.

Doista, koje respektabilno domaće dizajnersko ime nalazimo u programu fashion weeka zagreb? ...

Nekoliko je zanimljivih dizajnera koji godinama predstavljaju svoje kolekcije na ovom «međunarodnom» eventu kao što su Ana Kujunđić i Ines Zrnc Gregorina, ali nažalost nikad nisu uspjeli ostvariti veći proboj i svrstati se u vrh hrvatskog modnog dizajna. Dizajner koji je donosio fashion weeku veliki plus jest eklekticist Zoran Aragović koji najesen prelazi na drugi modni događaj, ali nadajmo se da je uspješno prvo predstavljanje Krune Jendrijeva neki znak, dah pozitivnih promjena.

No činjenica da  predstavljaju mnogo (čak i previše) mladih dizajnera, dizajnere koji se nisu potvrdili u svom radu i čiji je talent i više no upitan te strane, gostujuće dizajnere koje dobro plate (provjerena informacija) ne bi li događaj dignuli na neki viši nivo organizatore ne sprečava da u nerealnom tonu najavljuju svoj događaj kao nešto što nema konkurenciju, kao nešto što svojom kvalitetom nadilazi sve ostale događaje.

Istina je da treba vjerovati u vlastite projekte i vlastite ciljeve, ali zatvarati oči i zabadati glavu u pijesak poput noja pred očiglednim problemima i činjenicama je nešto što poslovni, obrazovani ljudi ne bi trebali činiti i na taj način sabotirati vlastiti rad i napredak. Trebam li komentirati usporedbe FWZ s londonskim FW koje su proizašle iz usta organizatorice!!!??? Naravno da ne jer toliko neozbiljnosti nemaju čak ni naši saborski zasupnici. No tko sam ja da dajem instrukcije jednoj magistrici - ipak sam ja isključivo tamo-neki  mladi dizajner!!!

Iako od većine kolega s fakulteta, ali i onih koji se aktivno bave modnim dizajnom čujem negativna mišljenja o cijelom ovome eventu pa čak i podsmijehe (nažalost u većini slučajeva s razlogom) nastojao sam argumentirati svoje viđenje cijele situacije i dati neku konstruktivnu kritiku, a ne omalovažiti i/ili obezvrijediti rad nekih kolega. Ali da doista mislim da neki čine modni genocid, da su jednostavno loši dizajneri - MISLIM!

U modnom smislu značajniji i veći događaji na kojima svoje radove predstavljaju priznati hrvatski dizajneri poput Zigmana, Elfsa, Severa, Klarića, Borisa Pavilan, Marine dizajn, I-gle.... će se pojaviti kao tema u nekom od sljedećih blogova.

Natječimo se modno!!!!

«Hvaljen Isus i Marija!», odgovoriše «Vazda!»

Modna religija, koja se je razvijala, napredovala i posustajala zajedno s ljudskim razvojem, a koja je u 14.stoljeću doživjela veliki zamah zahvaljujući prelasku s tehnike drapiranja na kroj i ukrojenost, je u studenom 2007. na Fashion Incubatoru dobila novog sljedbenika, žrtvu i modnog fanatika. Istina je da sam mnogo godina prije počeo proučavati i upijati svete knjige i skripte te modu proučavati ne samo s aspekta što je trendi, a što ne nego i sa sociološke, kulturološke i umjetničke strane, jer sama haljina kao haljina me nikad nije zanimala - zanimalo me je što se sve i na koji način može izreći ovim estetskim putom.

Poljevanju hladnom, neki bi rekli svetom, vodom prije dvije i pol godine prisustovali su i Juraj Zigman i Damjan Jacić, a sveti izaslanici su bili između ostalih i Viktor Drago te Nenad Korkut. Bio je to dobar dan za hrvatsku modu.

Mladi dizajneri, mladi kreativci bez obzira čime se točno bavili trebaju poligon, prilike i poticaje za rad, predstavljanje i ostanak na sceni jer jedino u takvom uređenom sistemu se ostvaruju rezultati, povećava kulturna ponuda, obrazuje narod. Natjecanja za mlade dizajnere su u teoriji dobro osmišljena, ali , nažalost kao i većina stvari u ovoj našoj toliko željenoj i teško osamostaljenoj državici, nešto je krenulo krivo.

ŠTO?

Istina je da vaš uspjeh ili neuspjeh najviše ovisi o vama samima i o vašoj angažiranosti, ali moramo biti svjesni da je nemoguće da jedan dizajner bude vrhunski krojač, pr manager, organizator, poslovnjak....negdje mora i najvjerovatnije hoće zaštekati. Iz toga razloga gledam vrhunske dizajnere koji ne uspijevaju zaživiti, profitirati od svoga rada, zatim upravo suprotno one kojima zakonom treba zabraniti približavanje modi i modnim pistama, ali gle čuda njihove kreacije uspijevaju, prodaju se na ovom balkanskom tlu mentaliteta toliko pogodnu za sijanje kiča.

Kao mladi, kreativni, neiskvareni i nadasve zbunjeni konfuznim stanjom u modnom svijetu nastojite se ubaciti u taj isti svijet, pokazati što znate, uspjeti, početi živjeti od svoga rada te vam se kao sasvim logično rješenje nameće predstavljanje na jednom od poligona - na natjecanju za mlade dizajnere. Dođete sa svojim mukotrpno izrađenim modelima, gužvate se u nevjerovatno malim backstageima, dobijete neku nagradu ili ne i tu za većinu sve staje. Jednostavno, poligon je bio pretežak te ga neki nisu uspjeli svladati, izgubili su se negdje između čunjeva i make up artista. Nije ih nitko primjetio, nisu se znali nametnuti, nisu upoznali ljude s kojim bi mogli surađivati i što sad? Odustati ili otići na neko drugo natjecanje? Treće opcije nema ili....?

Nakon samog natjecanja, a što je još gore nakon školovanja, nitko vam neće dati ni posao, ni projekte ni kontakte jer to jednostavno kod nas tako ne funkcionira - mala smo država s previše dizajnera i nitko ne želi konkurenciju. Kad shvatite kako stvari funkcioniraju u velikom ste plusu bez obzira na nepogodnost situacije jer realno sagledati stanje znači ostvariti prvi korak u rješavanju problema. Ulagati u svoj posao, svoju karijeru možete i morate sami uz pomoć obitelji, biti uporni i ustrajni u ostvarenju vlastitih ciljeva, raditi i na kraju krajeva imati neki faktor koji će vas izdvojiti od drugih.

Natjecanja za modne dizajner su pomalo smiješna i totalno nerealna jer se radi o jednom kreativnom društvenom djelovanju o kojemu svatko ima isključivo subjektivno mišljenje bazirano na tome što mu se sviđa ili ne. Jako malo je ljudi koji vam, vođeni nekim parametrima, znanjem i iskustvom mogu reći što je dobro, a što ne, što ima budućnost, a što je odavno postalno prošlo svršeno vrijeme. Najveći minus mnogih modnih događanja u Hrvatskoj, a tako i natjecanja za mlade modne dizajnere jest to što vam u prvim redovima ne sjede buyeri, urednici, stilisti, vaši klijenti (trenutni ili mogući) nego osrednje poznate osobe i zvijezde koji će vas doista nakon revije na sav glas ishvaliti ne bi li isharačili koju vašu krpicu.

Na kraju krajeva, vaš novi bloger nikad nije pobjedio na modnom natjecanju (no nikad nije ni zažalio zbog svog pojavljivanja na istima jer je ostvario kontakte i stekao iskustvo), ali bez obzira na to radi i ostvaruje svoje ciljeve. Možda je upravo moja prva kolekcija nazvana «Drugarica» izazvala kod bogobojaznog žirija uzdah «Amen!»