Fashion.hr

Skoči do prethodne sekcije Skoči do slijedeće sekcije

komentiraj « Intervju

"Glazba je moj pokretač"

Intervju: Ivana Roščić

Mlada i višestruko talentirana glumica Ivana Roščić, uvijek je drag sugovornik, a povoda za razgovor danas je vjerojatno više no ikad. Osim što punom parom radi na svojim kazališnim i filmskim angažmanima, Ivana je s prijateljima osnovala grupu Luni Megumi, čije glazbene uratke zasad možete čuti isključivo putem društvenih mreža, no neće proći dugo prije no što će skupina započeti i s koncertima, a jednog dana, nada se Ivana, i snimanjem albuma. Kako je bilo glumiti u prvom hrvatskom horror filmu, tko ju inspirira za rad te što si je nabavila za jesen i gdje planira iduće otputovati ova pustolovka, možete pročitati u našem ovotjednom intervjuu s Ivanom Roščić.

Ako se ne varamo, omnibus „Zagrebačke priče 2 - Ljubav" tek je u procesu snimanja. Zasad znamo da ste Judita Franković i ti jedne od glavnih protagonostica, no možeš li znatiželjnim pojedincima otkriti nešto više o projektu?

Zagrebačke priče su još u tijeku snimanja, no Judita i ja smo snimile svoju priču, koja, kao što i sama tematika ovih zagrebačkih priča kaže, da je u pitanju ljubav, tako Judita i ja glumimo par koji ima problem komunikacije u vezi, a redatelj je Radovan Jovanović Gonzo.

Moramo priznati da se u Hrvatskoj rijetko kada snimi neka horor priča. Mnoge su imale potencijala, no čini se kako je Kapčev „Zagorski specijalitet" prvi ozbiljan uradak tog žanra. Kako gledaš na nedostatak filmova s tog područja te kako je bilo sudjelovati u tom projektu kao lik koji zapravo nosi cijelu priču?

Zagorski specijalitet je zaista filmski specijalitet! Ovo ljeto na filmskom festivalu u Puli mi je bilo zaista drago čuti oduševljene komentare nakon projekcije. To je pravi horor u svakom pogledu. Snimanje nije bilo lako; zima, temperatura u minusu, šuma, trčanje, povraćanje, puno krvi, odsječenih glava, ali bila sam ponosna što sam većinu kaskaderskih scena snimila sama. Bila sam pravi action hero! Volim LEU! S druge strane, David Kapac je osvježenje u hrvatskom filmu i radujem se sljedećem radu s njim, već je najavio nešto novo:)

Dokazala si se na kazališnim daskama, kao i na malim ekranima te filmskom platnu. Što je sljedeće? Kakav cilj si je zadala jedna tako svestrana osoba i postoji li uopće još neki žanr u kojem bi voljela zaigrati?

Uvijek ima nešto novo, trenutno radim novu predstavu s Oliverom Frljićem - Prolazi sve, čija će premijera biti tek iza Nove godine. U međuvremenu, igram predstavu koja zauzima posebno mjesto u mojoj kazališnoj povijesti, a to je predstava Olivera Frljića „Mrzim istinu." Isto tako, čekaju me snimanja sa Zvonimirom Jurićem i Ivanom Livakovićem, sve je to na listi čekanja, kao i sve u ovoj državi. Ne bih se voljela u ograničavati bilo kakvim žanrovima, volim sve; kako u poslu, tako i u životu.

Može li glumac u Hrvatskoj danas doista živjeti od svog zanata, a da pritom ne govorimo o sapunicama, odnosno angažmanima na koje mnogi pristaju upravo iz financijskih motiva? Ima li kruha u kazalištu, humorističnim serijama i filmu?

Danas ako si slobodnjak, teško, zaista teško! Kazališta su zatvorila svoja vrata slobodnjacima, ne zato jer to žele, nego zato jer moraju, zbog cjelokupne krize koja vlada. Može se preživjeti, ali moraš raditi ne samo jedan posao, nego više njih.

Apsolutno nemam ništa protiv sapunica, pogotovo ne protiv ljudi koji ih rade, oni samo iskorištavaju opću letargiju nacije koja je spremna gledati sto i nešto nastavaka i čekati da se dvoje glavnih protagonista spoje. Dakle, naš narod je narod sapunjara, a neki to znaju itekako dobro iskoristiti.

Glazba je tvoja velika ljubav, a odnedavno si i članica skupine Luni Megumi, u kojoj si se našla kao glavni vokal. Tko sve čini vaš bend? Možeš li našim čitateljima pobliže objasniti u kakav žanr se svrstavate?

Luni Megumi se razvija polako, nemamo još ni prvi rođendan. Bend čine Danilo Šerbedžija, Goran Bogdan, Jadran Puharić i ja. Sviramo neki post rock psihodelic punk.

Planiraš li s bendom neki veći proboj na domaće tržište; izdavanje albuma, gaže po Lijepoj našoj i slično ili se baviš glazbom isključivo zbog vlastitog gušta?

Naravno da bih željela da Luni Megumi ima svoju publiku, naravno da bih željela držati ploču Luni Megumi u rukama i naravno da bih željela da sviramo posvuda, ali za sve treba vrijeme i rad rad. Za koji mjesec ćemo imati i zagrebački koncert. Glumom sam se počela baviti iz ljubavi, a na kraju je to postao i moj posao, točnije dobitna kombinacija; ljubav i posao. Luni Megumi je zasad samo 100-postotna ljubav i idemo se igrati.

Što pronalaziš u glazbi, a u glumi ne, čime te ona ispunjava? Koji te glazbenici iz prošlosti ili današnjice najviše inspiriraju za rad te čije ime se trenutno najčešće vrti na tvojoj playlisti?

Glazba je moj pokretač, teško je to objasniti i mislim da se tu ustvari nema što objašnjavati. Gluma me također ispunjava i glazbu ne bih okarakterizirala kao neki bijeg. Što se same glume tiče, mene više brine kako su u našoj glumačkoj i stvaralačkoj stvarnosti postavljeni temelji. Gluma je na kraju krajeva ipak samo igra ali društvo voli mistificirati sve, pa tako sve drugo postaje važnije nego sama bit stvari.

Teško je reći što me u glazbi inspirira jer to je nepresušan izvor, no recimo da Luni Megumi ima neke konekcije sa Stoogisima i Sonic Youthom. Moja playlista je poduža, na itunsima je hrpa izvođača, tako da ne znam odakle bih počela ali ako me pitaš što sad slušam dok odgovaram na intervju, to je Gonjasufi.

Poznato je da si prilično zaposlena domaća glumica, što ti vjerojatno ostavlja malo vremena za sebe. Što točno podrazumijevaju trenuci kada se posvetiš sama sebi? Imaš li neke male slatke rituale koji te iznimno vesele i regenriraju?

Čitanje knjiga, gledanje filmova, dobra hrana i kino. Volim odvojiti vrijeme samo za sebe, bez telefona, bez ljudi oko sebe, to je neka moja higijena. Žao mi je jedino da nemam više vremena za prijatelje.

Polako se već naoružavamo odjećom, obućom i modnim dodacima za zimu. Kako ti stojiš po tom pitanju? Znamo da nisi rob trendovima, no jesi li možda upecala kakvu vintage poslasticu koju planiraš nositi ovih dana?

Uvijek mislim da mi treba nešto, a zapravo kad otvorim ormar imam sve. Nisam u nekoj shopping fazi ali isto kada šetam gradom primjećujem da zaista ima lijepe odjeće koja bi dobro pristajala mom ormaru. Doduše, sve ostane na primjećivanju. Možda padne koji džemper, koja haljinica, no to se uvijek dogodi neplanski.

Prije koji dan sam se vratila iz Splita i kopanjem po ormarima našla sam tri vintage haljinice koje ću svakako nositi. Najvažnije mi je da mi je toplo i da imam topao kaput, kapu i rukavice.

Sa kojom filmskom divom iz razdoblja starog Hollywooda bi se mogla poistovjetiti? Koja dama te najviše nadahnjuje svojim talentom, stavom i stilom?

Ne želim se poistovjećivati ni sa kim ali tu je bezbroj dama koje me nadahnjuju svojim stilom i nisu samo vezane za stari Hollywood. Volim stil Francoise Hardy, Jean Seberg, Ane Karine, Kim Gordon, nezaboravne Audrey Hepburn, Nico. O talentima bih mogla na dugo i na široko, pa nek sve ostane na stilu.

Je li ti bitnija preparativna od dekorativne kozmetike? Poznato je da u privatnom životu ne voliš full make up, no postoji li u tvojoj kozmetičkoj torbici beauty proizvod bez kojeg ne možeš?

Kao i svaka cura, volim jedno i drugo. No kako sam skoro svakodnevno pod šminkom, volim da mi je lice svježe, tako da na licu zimi imam samo Becutan, a ljeti nešto laganije poput Haushkine vode za lice.

U torbi uvijek nosim Melem, dječje vlažne maramice i trenutno, Chanelov Rouge Orchide.

Pravi su pustolov i često se upuštaš u robinzonska putovanja, otkrivajući sve blagodati nekog podneblja na svoju ruku. Koje te se mjesto na svijetu do danas najviše dojmilo, odnosno ostavilo najdublji trag, a koje mjesto planiraš iduće posjetiti i upoznati?

Volim sve; od Pariza, Istanbula i Beiruta do Tel Aviva, teško je izdvojiti samo jedno mjesto, grad ili državu, jer su boje svugdje različite i sve ima svoje čari. Ovo ljeto sam s prijateljicom posjetila Cinque Terre, dakle Manarolu i ta ostala mala mjestašca koja izgledaju čarobno. Neki dan sam pročitala da je orkansko nevrijeme pogodilo baš ta mjesta i neke od njih potpuno uništilo.

Ne znam gdje ću sljedeće, voljela bih do Mongolije, Argentine, Meksika... voljela bih svugdje!

Hana Bartolović

Photo: Iva Lulić, Ivana Roščić

Tagovi: ivana roščić