"Modna zajednica u Milanu nije potrošila ni euro"

Milano Men Fashion Week - Grgo Zečić

Rock tematika u modi izrazito je izlizana pojava koja se na pisti često dokaže kao „Pirova pobjeda". To ipak nije spriječilo modnom svijetu omiljenu Sarahu Burton iz kuće Alexander McQueen da kao svoju početnu točku uzme upravo rock. Ali ne onaj doslovni rock koji se sljubio sa londonskim punkom u formi dekonstrukcije, zakovica, poderanih majica i resica. Burton je izabrala mudriju, suptilniju verziju nečega što je po duhu vremena bliže rock underground sceni Berlina nego nabrijanog Londona.

Igra crno-bijelog graficizma dominira kolekcijom ali najviše je iznenadila intervencija u crvenoj boji sa kojom Burton nepodnošljivo lako intervenira. U konstrukcijskom smislu naglasak je na stoljećima uvježbanom britanskom krojačkom kultu kojeg je u 21. Stoljeću ponajviše (raz)otkrio pokojni Lee McQueen.

Burton nema potrebu da muči ili feminizira svog muškarca, dapače, široke svilene hlače i floralno dekorirani sakoi posjeduju više testosterona nego pola kolekcija sa milanskih pista. McQueen muškarac možda je rijetka pojava u realnom svijetu ali jednom kada se ipak ukaže ostavlja upečatljiv dojam kao da se radi o odjeći iz kućne atmosfere nekadašnje prave rock ikone.

Muškarac Fride Giannini za Gucci sve je mlađi i mršaviji. Zapravo, toliko je mlad da zime još uvijek provodi u kakvom luksuzno švicarskom internatu a la Rosey ali zato vrlo često i rado svrati u očev klub za gospodu ili maminu vikendicu u St. Tropezu. Skraćene hlače sa rock stavom i jakne krojene po mjeri izazivaju ideju mladog jetsettera kojem svijet jednostavno nije dovoljan. Novi Gucci je bahat, drzak, mlad ali po prvi puta izrazito engleski, za razliku od svojih milanskih kolega.

Za talijansku verziju bahatog rocka iz očito nikad prežaljenih 80'ih uvijek će se pobrinuti Donatella Versace jer ako Versace muškarac išta voli onda su to remenčići, barokni detalji i što kraće jakne.

U bež tonovima i kožnim hlačama Donatella je sofisticirana i samosvijesna ali tada u njoj proradi ekscentrični Versace genetski kod koji ju tjera na eksplozivne kombinacije i rubne eskapade. Iz oceana žarkih neonskih boja Versace odlazi u uniforme tjelohranitelja iz 80'ih dok se kao najveći (i nekim čudom najuspješniji) eksperiment pokazao barokno-animalni print manevar. Konačni zaključak nam ostavlja slijedeće pitanje iznad glave: koji bi to muškarac platio toliko skupo da izgleda tako jeftino?

U usporebi sa Versace muškarcem, Etro muškarac za iduću sezonu izgleda kao sveučilišni profesor. Slojevite kombinacije, nježno isprani slavni printevi i serija kariraknih modela ostavljaju dojam intelektualca koji slobodno vrijeme krati listajući stranice Numera ili Vogue Hommesa.

Print inspiraciju je raspalio dvojac D&G za svoju pristupačniju liniju koja je barok kozumira sa neospornim uličnim kredibilitetom: uzmite za primjer ležernu kombinaciju maslinaste jeans košulje i zeleno-plavih print hlača sa zlatnim ornamentima. D&G muškarac često nas je izazivao svojim „sex sells" izgledom ali za iduću sezonu kao da se primirio i odlučio pošto poto sakriti dobar dio svog inače uvijek golog tijela.

Milano se još jednom podijeli u dva udaljena tabora koji promoviraju potpuno različite ideologije: dok Prada, Jil Sander i Bottega Veneta traže i nude promišljanje našeg stila odijevanja, ostali brandovi obraćaju se vjernosti svojih dugogodišnjih kupaca ili barem njihovih mladih sinova. Talijanska modna industrija bilježi jasne poraste prodaje ali modna zajednica u Milanu nije potrošila niti eura (čast iznimkama kao što je Prada) jer kasicu-prasicu čuvaju za Pariz: COMME des GARCONS, Rick Owens, Yohji Yamamoto, Ricardo Tisci zg Givenchy i mnogi drugi. Baš kao što je Karl Lagerfeld prošle godine za vrijeme jednog intervjua izjavio: „So many colors this season in fashion but then again look, we are always dressed in black. Funny, no?"